Ni oca, ni majke, ni adrese… A već je jesen. Kiše zru. Vito Nikolić, posljednji crnogorski pjesnik estrade, ali ljudski intonirane pjesničke riječi koja je, kako reče Božo Bulatović, lansirana tako, da će ravnoglasno plijeniti i patnike, kao što oduševljava savremenike… Pjevao je Vito: S jeseni zeleni tuga u meni./ S jeseni, […]
Tag: Nikšić
Trg heroja
Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad… nije baš, baš tako, ali u znamenitom NK gradu brekće bagerčić i štekće tabač, buška bušilica i zveckaju alatke. A tek oznojena udarnička lica radnika pod usijanim šlemovima, pa vrela užurbanost na gradskom gradilištu i radoznali, a bogme i zluradi, pogledi ošamućenih […]
Razgovor je duši poslastica (NK-dijalog)
–Đe si,jebem ti mater! –O, đe si ti, sve ti jebem! –Šta je s tobom, brate moj? –A šta je s tobom, kralju moj? –Ja sam ti po cijeli dan po kafana! –Jesi moj kurac! –Jesam, sreće mi! –Plati neđe po kavu! –Nije problem, đe ćemo? –Oćemo li kod […]
Kraljeva stoka
Neće moći srpska stoka maći kralja iz Rastoka (grafit na zgradi Gimnazije u Nikšiću) Dakle, riječ je o gorepomenutom uratku koji je djelo nečije prljave ruke, još prljavijeg srca i sluđenog uma. Dakle, riječ je o primitivnom urliku mržnje, o primordijalnom kriku koji bi mogao imati veze i za […]
Novak i Nikšić
Slažu mi se nekako u naslovu. Idu jedan uz drugoga, pa kome pravo, a kome krivo. Jer, uvijek ima onih kojima je krivo ako je nešto pravo. Da nije tako i da nije takvih ovaj svijet ne bi bio krivo, već bi bio pravo mjesto. Konačno da se moj slavni […]
Pozorište
U svakom slučaju bolje je gledati život u pozorištu, nego pozorište u životu. Ili tako nekako… Ne biva grada bez pozorišta. A dugo ga nije bilo. Ni pozorišta ni NK grada. Zapravo, bilo ga je ponekad, pomalo, u izuzetnim, vanrednim prilikama. I Nikšićkog pozorišta i slavnog NK grada. I sada, […]
Svejednoća
Bio jednom jedan stvor./Cucao na cuci/Sedeo na sedi/Gledao na gledi/Čekao na čeki/Kopao na kopi/Kljucao na kljuci/Plakao na plaki/Svirao na sviri/Skakao na skaki/Pevao na pevi/Dremao na dremi/Spavao na spavi… (Duško Radović) Nema više vremena bezbrižja, moj prikane. Ovo su vremena svebrižja i bašmebrižja, dragi rođače. Tako mi pripovijeda dok na terasi […]
Ratko Božović – Ludilo mržnje beskonačno se obnavlja
Autor: Vojkan Ristić Ljudi, sećanja: Ratko Božović O sagovorniku Ratko Božović je na Fakultetu političkih nauka prošao sva univerzitetska zvanja, od asistenta do redovnog profesora. Više godina bio je šef Katedre za novinarstvo i političku sociologiju. Na FPN je bio do 1999, kada nije potpisao lojalnost vlastima po tadašnjem Zakonu […]
Blažo Zlopaša – Ljubav je jača od svakog rata i svakog zla
Autor: Rade Radovanović Ljudi, sećanja: Blažo Zlopaša O sagovorniku Doktor Blažo Zlopaša rođen je u Nikšiću. U Zagrebu je studirao medicinu, a u Beogradu stomatologiju. Diplomirao je prvi u generaciji. Njegovi profesori su ga odabrali da karijeru nastavi na fakultetu ali on ju je nastavio u Nemačkoj i Švajcarskoj . […]
Jazbine i rupe
I obaviješteni analitičari-izvanjci našega Padišaha proglasiše vođom čopora. To može začuditi samo nekog nepopravljivog naivka ili nekog razbrata pjesnika što povazdan bište stihove u slavu našeg Vođe i za diku montenegrinskih čuka, klanaca i bukava. Elem, sve se okreće i svemu dođe vakat, pa se tako i sluti kraj […]