Dne 14. travnja, u 5 sati izjutra. Bračni par Dostojevski odlazi u inozemstvo gdje ostaje četiri godine.
Dne 17/29. travnja u 7 sati izjutra. Stižu u Berlin. Dne 19. travnja/1. svibnja. Odlaze iz Berlina u Dresden. U Dresdenu posjećuju galeriju slika, dive se Rafaelovoj Madoni i Holbeinovoj Madoni. Fjodor Mihajlovič traži u knjižari Hercenovu knjigu Prošlost i razmišljanja i kupuje časopis »Polarnu zvijezdu«.
Dne 20. travnja/2. svibnja. Posjećuje galeriju slika. Fjodor Mihajlovič najviše se zadržava pred ovim slikama: Tizianovim Kristom s novčićem, Carraccijevim Spasiteljem i slikama s mitološkim motivima Claudea Lorrainea.
Dne 24. travnja/6. svibnja. U galeriji razgledaju slike Ruisdaela, Wouwermana i Watteaua.
Svibanj. U časopisu »Djelo« izlazi studija D. I. Pisareva о Zločina i kazni pod naslovom Svakidašnje strane života. U rukopisu je ta studija nosila naslov Borba za život, pod kojim se pojavila i u Sabranim djelima D. I. Pisareva (Petrograd, 1868).
Dne 20. svibnja/1. lipnja. Dostojevski smišlja članak о Bjelinskom.
Dne 22. lipnja/4. srpnja, u 9 i pol izjutra. Bračni par Dostojevski stiže u Frankfurt na Majni i razgleda grad. U 2 sata kreću iz Frankfurta i istog dana stižu u Baden.
Dne 28. lipnja/10. srpnja. Dostojevski posjećuje ujutro Turgenjeva i prepire se s njim jer se nisu idejno slagali.
Dne 29. lipnja/11. srpnja. Turgenjev šalje u 10 sati svoju posjetnicu Dostojevskom izbjegavajući da se sastane s njim.
Dne 16/28. srpnja. Dostojevski zapisuje misli za članak о Bjelinskom.
Dne 17/29. srpnja. Namjerava od 18. srpnja diktirati Ani Grigorjevnoj članak о Bjelinskom.
Pripremajući nekakav zbornik, književnik Babikov[65] zamolio je F. M. da napiše nešto i platio mu unaprijed 150 ili 200 rubalja. F. M. je odlučio da napiše nešto о Bjelinskom. Članak je završio u Dresdenu i bio zadovoljan njime. Poslao ga je A. N. Majkovu koji ga je pročitao i mnogo hvalio u pismu F. M. Prema riječima A. N. Majkova, on je članak predao knjižaru Bazunovu, kao što je želio Babikov. Ali se ne zna kamo je članak nestao — Babikov je umro, a Bazunov se, kako je bio pretrpan poslom, nije više sjećao kome ga je dao.« (A. G. Dоstojevska).
Ljeto i jesen. Dostojevski piše članak Moje poznanstvo s Bjelinskim za Babikovljev književni zbornik »Pehar«.
Dne 11/23. kolovoza. U 2 sata i 5 minuta bračni par Dostojevski kreće iz Badena put Genève, a oko 8 sati navečer stiže u Basel.
Dne 12/24. kolovoza. Razgledaju znamenitosti Basela. U muzeju se Fjodora Mihajloviča snažno doima slika Holbeina mlađeg Mrtvi Krist. О toj Holbeinovoj slici Dostojevski je rekao ženi: »Ovakva slika može čovjeka natjerati da izgubi vjeru«. Ana Grigorjevna nije mogla gledati tu sliku pa je otišla u druge dvorane. Kad se nakon 10—15 minuta vratila, zatekla je Dostojevskog pred tom istom slikom. Na licu mu se ogledao strah, kao na početku napada padavice. Kad su odlazili iz muzeja, Dostojevski je poželio da još jednom pogleda tu sliku.
Dne 13/25. kolovoza. Stižu u Genèvu.
Kolovoz. Dostojevski se često sastaje u Genèvi s N. P. Ogarjovom.
Dne 28. kolovoza/9. rujna. U Genèvi, u Izbornom dvorcu, otvoren je prvi kongres Lige za mir i slobodu. Na ulici je bračni par Dostojevski opazio Garibaldija kako ulazi u kočiju. Fjodoru Mihajloviču svidjelo se lice Garibaldija.
Od 28. do 31. kolovoza/9 —12. rujna. Održava se u Genèvi prvi kongres Lige za mir i slobodu, u kojem sudjeluju Garibaldi i Bakunjin.
Dne 29. kolovoza/10. rujna. Dostojevski prisustvuje sa ženom oko dva sata sjednici kongresa Lige za mir i slobodu. Sjednica je trajala od 2 do 5 i pol poslije podne.
Prije 15/27. rujna. Dostojevski završio članak Moje poznanstvo s Bjelinskim.
Dne 22. studenog/4. prosinca. Uništava prvu verziju Idiota i smišlja nov plan.
Dne 28. studenog (po starom kalendaru). Predstojnik III odsjeka izdaje tajni nalog načelniku Odeske žandarmerijske uprave da se Dostojevski na povratku iz inozemstva temeljito pretrese i da se, ako je potrebno, predvede u III odsjek.
Isti je takav nalog razaslan svim pograničnim postajama preko kojih se Dostojevski mogao vratiti u domovinu. U ljeto 1868. netko ga je na to upozorio anonimnim pismom.
Dne 6/18. prosinca. Dostojevski počinje pisati definitivnu verziju Idiota.
Zima. Svaki dan čita »Moskovske novosti« i »Glas«.
»Zimi 1867. Fjodor Mihajlovič neobično se zanimao za rad porotnog suda koji je netom prije toga bio uveden.« (A. G. Dоstоjevska).
Te je godine Dostojevski unio u svoje bilježnice ideje za djela koja nije napisao, Imperator i Jurodivi.
1868.
Dne 1/13. siječnja. Dostojevski piše svojoj nećakinji S. A. Ivanovoj о glavnoj ideji romana Idiot: »Prikazati apsolutno divna čovjeka«.
Siječanj. U »Ruskom vjesniku« počinje izlaziti u nastavcima roman Idiot (nastavci u drugom, četvrtom, petom, šestom, sedmom, osmom, devetom, desetom, jedanaestom i dvanaestom broju).
Dne 22. veljače/5. ožujka, u 5 sati izjutra. Rodila se kći Dostojevskoga Sofija.
Ožujak. Dostojevski se u Genèvi susreće na ulici s Hercenom:
»Porazgovarali smo deset minuta neprijateljsko-uljudnim tonom, podrugujući se, i razišli se.« (Iz pisma A. N. Majkovu od 20. ožujka/2. travnja 1868).
Dne 12/24. travnja. Doktor S. D. Janovski piše Dostojevskom о tome kako su čitaoci primili Idiota:
»…Masa je sva, ama baš sva ushićena! U klubu, po malim salonima, u vlaku… posvuda i od svih se čuje samo jedno te isto: jeste li čitali najnoviji roman Dostojevskcga? Ta to je divota, naprosto se ne možeš otrgnuti dok ne pročitaš i posljednju stranicu.«
Dne 12/24. svibnja. U Genèvi umire kći Dostojevskoga Sofija.
Dne 14/26. svibnja. Dijete je pokopano.
»Nisam kadra opisati onaj očaj koji nas je obuzeo kad smo ugledali našu dragu kćer mrtvu. Duboko potresena i ožalošćena njenom smrću, strašno sam se bojala za svog nesretnog muža — njegov je očaj bio žestok, jecao je i plakao kao žena, stojeći pred ohladjelim tijelom svoje ljubimice i obasipljući joj blijedo lišće i ručice žarkim poljupcima. Takva žestoka očaja nisam nikad više vidjela. Obojema nam se činilo da nećemo podnijeti svoj jad. Dva dana smo zajedno, ne rastajući se ni na trenutak, obilazili različne ustanove da dobijemo dopuštenje da ukopamo naše čedo, zajedno smo naručivali sve što je bilo potrebno za njezin pogreb, zajedno smo je oblačili u bijelu atlasnu haljinicu, zajedno smo je spremili u bijeli mali lijes presvučen atlasom, i plakali smo, neprekidno plakali. Fjodora Mihajloviča bilo je strašno i gledati, toliko se bio istanjio i omršavio za onu sedmicu dana koliko je Sonja bolovala«. (A. G. Dоstоjevska).
Potkraj svibnja. Bračni par Dostojevski odlazi iz Genève da provede ljeto u Veveyu.
Kolovoz. U časopisu »Djelo« izlazi nastavak studije D. I. Pisareva о Zločinu i kazni pod naslovom Borba za opstanak.
Na početku rujna (po novom kalendaru). Bračni par Dostojevski odlazi iz Veveya preko Simplona u Milano, gdje Fjodor Mihajlovič višeput razgleda glasovitu katedralu.
Studeni. Dolaze u Firencu da tu provedu zimu 1868 — 1869.
»Potkraj studenog 1868. otišli smo u tadašnju prijestolnicu Italije Firencu i nastanili se nedaleko od Palazzo Fini. Promjena je okoline opet povoljno djelovala na mog muža, pa smo počeli zajedno razgledavati crkve, muzeje i dvorce. Sjećam se kako se Fjodor Mihajiovič ushićivao Cathedralom, crkvom Santa Maria del Fiore i kapelicom del Battistero u kojoj se obično krsti novorođenčad. Brončana vrata koja je izradio Ghiberti očarala su Fjodora Mihajloviča, pa je, prolazeći često pored kapelice, svagda zastajao i razgledao ih. Muž me uvjeravao da će svakako, ako se slučajno obogati, kupiti fotografiju tih vrata, po mogućnosti u njihovoj naravnoj veličini, pa da će ih objesiti u svom kabinetu da uživa u njima. Višeput smo muž i ja bili u Palazzo Pitti, gdje se on ushićivao Rafaelovom slikom Madone della Sedia.[66] Druga slika istog umjetnika S. Giovanni Battista nel Deserto (Sv. Ivan Krstitelj u pustinji), koja se nalazi u galeriji Uffizi, također je ushićivala Fjodora Mihajloviča, i uvijek je dugo stajao pred njom. Nakon posjeta galeriji slika, neizostavno bi pošao da pogleda u istoj zgradi kip Venere de Medici (Veneru Medičejsku), djelo glasovitog grčkog kipara Kleona. Tu je statuu moj muž smatrao za genijalno djelo.
U Firenci smo, na našu veliku readost, našli izvrsnu knjižnicu i čitaonicu koja je držala dvoje ruske novine, pa se moj muž svraćao onamo svaki dan nakon ručka da malo čita. Od knjiga je posudio i čitao kod kuće cijelu zimu Voltaireova i Diderotova djela na francuskom jeziku kojim je dobro vladao.« (A. G. Dоstоjevska). Dne 11/23. prosinca. Dostojevski javlja iz Firence A. N. Majkovu da je završio Idiota, piše mu о ideji za velik roman Ateizam, te о Firenci i njenim galerijama.
1869.
Veljača — ožujak. Dostojevski dobiva poziv da surađuje u časopisu »Zora«. Poziv su potpisali N. N. Strahov, V. V. Kašpirev, N. J. Danilevski, K. G. Gradovski i drugi suradnici tog časopisa. Pismo Dostojevskoga uredniku »Zore« V. V. Kašpirevu nije se sačuvalo. U prvim mjesecima. Dostojevski zapisuje ideju za pripovijetku koju je zamislio već godine 1864. i koju je kanio napisati za »Zoru«. »Pripovijetka u stilu Puškinovih (kratka, bez objašnjenja, psihološki otvorena i prostodušna)«.
Između 20. i 30. srpnja (po starom kalendaru). Bračni par Dostojevski putuje u Prag preko Venecije (gdje se zadržava četiri dana), Bologne (od jednog vlaka do drugog), Trsta i Beča (dva dana). Budući da nisu našli pogodan smještaj u Pragu (kamo su stigli nakon desetodnevnog putovanja i gdje su proveli tri dana), odlaze u Dresden kamo stižu na početku kolovoza.
Dne 14./26. kolovoza. U Dresdenu im se rodila kći Ljuba.[67] Dne 21. studeno g/3. prosinca. Vođa takozvanog »Društva narodnog obračuna« S.G. Nečajev ubija uz pomoć četiriju osoba studenta Petrove akademije Ivanova zbog toga što mu je otkazao poslušnost. To je ubojstvo privuklo pozornost Dostojevskoga.
Dne 8/20. prosinca. U »Petrogradskim novostima« objavljen je nekrolog u povodu smrti »druga F. M. Dostojevskog iz Mrtvog doma Sergeja Fjodoroviča Durova«, koji je umro u Poltavi 6. prosinca kod obitelji A. I. Paljma, koja ga je bila prihvatila.
Dne 8. i 21. prosinca, (po starom kalendaru). Dostojevski zapisuje u bilježnicu plan za roman Život velikog grešnika.
1870.
Siječanj — veljača. U časopisu »Zora« objavljena je pripovijest Vječiti muž.
Dne 25. ožujka/6. travnja. Dostojevski piše iz Dresdena A. N. Majkovu da sprema veliku »tendencioznu stvar«, uperenu protiv nihilista (Bjesovi), i izlaže mu plan za roman Život velikoga gresnika (prije Ateizam).
»To će biti moj posljednji roman. Po opsegu će biti velik kao Rat i mir, a Vi biste pohvalili ideju — bar tako sudim po našim nekadašnjim razgovorima. Taj će se roman sastojati od pet velikih pripovijesti (svaka od po 15 araka; u ove dvije godine sazreo mi je cijeli plan). Pripovijesti su posve odvojene jedna od druge tako da će se čak moći i tiskati odvojeno. Prvu sam pripovijest namijenio Kašpirevu — tu se radnja zbiva još u četrdesetim godinama. Zajednički je naslov romana Život velikoga grešnika, ali će svaka pripovijest imati svoj naslov. Glavno je pitanje, koje će se provlačiti kroz sve dijelove, ono isto kojim sam se ja svjesno i nesvjesno mučio otkako znam za sebe — postojanje Boga. Moj je junak u toku života sad ateist, sad vjernik, sad fanatik i sektaš, sad opet ateist. Cijela će se druga pripovijest događati u manastiru. U tu drugu pripovijest polažem sve nade. Možda će ljudi napokon reći da nisam pisao samo trice.«
Dne 7/19. srpnja. Buknuo je rat između Francuske i Njemačke. Dne 17/29. kolovoza. Dostojevski piše iz Dresdena S. A. Ivanovoj о poteškoćama pri pisanju Bjesova, о evropskim perspektivama nakon francusko-pruskog rata i drugom.
Dne 7/19. listopada. Dostojevski šalje početak Bjesova uredništvu »Ruskog vjesnika«.
Dne 8/20. listopada. Piše iz Dresdena M. N. Katkovu о ubojstvu Ivanova kao građi za Bjesove, о Nikolaju Stavroginu i о daljem razvoju radnje u romanu.
Izlazi Zločin i kazna kao četvrti svezak Sabranih djela F. Dostojevskoga u izdanju F. Stelovskoga.
1871.
Od 18. ožujka do 27. svibnja (po novom kalendaru). Pariška komuna. Dostojevski je spominje u pismima, u romanu Šiparac (dosadašnji naslov Mladić) i u svojim bilježnicama.
Dne 29. ožujka. Umrla je A. F. Kumanina.
Travanj. U četvrtom broju »Domovinskih zapisa« objavljena je anonimna recenzija M. J. Saltikova-Ščedrina о romanu Omulevskoga Svetlov, njegovi nazori, karakter i djelatnost. U toj se recenziji napose karakterizira talent Dostojevskoga i ocjenjuje njegov roman Idiot. Dne 4. svibnja (po starom kalendaru). N. N. Strahov piše Dostojevskom: »Što ćete Vi reći о događajima u Francuskoj? Kod nas se, po obićaju, pojavilo mnogo vatrenih pristaša komune… Danas su mi pokazali pismo dramatičara Sarceyja, koji se gotovo isključivo bavi umjetnošću. On kaže da je sad, u svojoj 45. godini, sve ostavio, da ga je posve zanijelo pitanje pariškog ustanka, da je promijenio sva svoja shvaćanja. Šta Vi mislite? Da ne počinje nova era? Da ne puca zora budućeg dana?«
Dne 18/30. svibnja. U pismu N. N Strahovu Dostojevski negativno ocjenjuje Parišku komunu.
Na početku srpnja (po starom kalendaru). Prije povratka u Rusiju Dostojevski spaljuje rukopise djela koja je napisao u inozemstvu.
»Dva dana prije polaska na put Fjodor me Mihajlovič pozvao, predao mi nekoliko debelih svežnjeva ispisanog papira velikog formata i zamolio me da ih spalim. Iako smo već о tome razgovarali, meni je bilo toliko žao tih rukopisa da sam počela moljakati muža neka mi dopusti da ih ponesem sa sobom. Ali me je Fjodor Mihajlovič podsjetio da će ga na ruskoj granici svakako pretresti i oduzeti mu sve spise, koji će se zatim izgubiti, kao što su mu se bili izgubili svi spisi kad su ga uhapsili godine 1849… Koliko mi je god bilo žao rastati se s tim rukopisima, morala sam se pokoriti upornom dokazivanju Fjodora Mihajloviča. Naložili smo kamin i spalili spise. Tak o su propali rukopisi romana Idiot i Vječiti muž. Osobito mi je bilo žao uništiti onaj dio romana Bjesovi koji je bio originalna varijanta toga tendencioznog djela. Uspjela sam spasiti samo bilježnice sa zapisima za spomenute romane i predati ih mojoj majci, koja se namjeravala vratiti u Rusiju nakon nekoliko mjeseci, u kasnu jesen.« (A. G. Dоstоjevska).
Dne 1. srpnja, u 11 sati i 40 minuta. U posebnoj dvorani Vrhovnog suda u Petrogradu počinje saslušanje u vezi s »urotom koja je otkrivena na više mjesta u carevini, a kojoj je bio cilj da svrgne postojeću vlast«. Prva je optužnica podignuta protiv sudionika S. G. Nečajeva u ubojstvu studenta Ivanova i protiv drugih osoba koje su pripadale tom političkom pokretu. Izvještaji sa suđenja objavljuju se u »Vjesniku vlade« i prenose u ostalim novinama. Građu i podatke s tog procesa iskoristio je Dostojevski pišući drugi i treći dio Bjesova.
Dne 5/17. srpnja uvečer. Bračni par Dostojevski vraća se iz Dresdena preko Berlina u Rusiju.
Leonid Grosman
nastaviće se
