igrani, drama, Italija, 1952
REŽIJA: Vittorio De Sica
ULOGE:
Carlo
Battisti (Umberto Domenico Ferrari),
Maria Pia Casilio
(Maria),
Lina Gennari (Antonia Belloni),
Ileana
Simova,
Elena Rea,
Memmo Carotenuto
SCENARIJ:
Cesare
Zavattini
FOTOGRAFIJA:
G.R.
Aldo
GLAZBA:
Alessandro
Cicognini
MONTAŽA:
Eraldo
Da Roma
SADRŽAJ:
Umirovljeni činovnik Umberto Domenico Ferrari čovjek je bez obitelji i s malo prijatelja, kojemu je jedini drug psić Flaik. Umberto već trideset godina živi kao podstanar u istoj sobi, prima vrlo skromnu mirovinu a gazdarici duguje petnaest tisuća lira, zbog čega se nalazi pred izbacivanjem na ulicu. Želeći zaraditi minimalan novac kojim bi zadržao krov nad glavom, ali istodobno želeći i pod svaku cijenu sačuvati dostojanstvo, Umberto će početi Flaika bezuspješno uvježbavati za prošnju. No ni to neće dati željene rezultate.
Fascinantna egzistencijalna drama 1957. godine nominirana za Oscara za najbolji scenarij Cesarea Zavattinija (Kradljivci bicikla, Jučer, danas, sutra), posljednje je ostvarenje koje su zajedničkim snagama realizirali Zavattini i veliki Vittorio De Sica. Riječ je i o posljednjem uistinu značajnom predstavniku neorealizma, iznimno emotivnoj studiji staračke usamljenosti i slutnje smrti, koja sjajno funkcionira i kao izuzetno slojevita karakterna studija. De Sica i Zavattini cjelinu obogaćuju naglašenom empatijom prema protagonistu te čaplinovski duhovitim crnohumornim detaljima u njegovu profiliranju. U tom je smislu Umberto D. prvi film tzv. neorealizma duše, ostvaren s osloncem na većinom neprofesionalnu glumačku postavu i sniman u stvarnim, izvanstudijskim ambijentima. Imponira suptilnost kojom autori prikazuju rađanje i razvijanje pomisli na samoubojstvo kod protagonista, kojeg fantastično interpretira Carlo Battisti, u stvarnosti sveučilišni profesor. Unatoč komercijalnom neuspjehu djela u vrijeme premijere, riječ je o jednom od najvažnijih filmova svih vremena koji je svojedobno bio i prilično utjecajan.
C/B, 89′
http://kinotuskanac.hr/movie/umberto-d
