Tri su otoka nasred ovog mora, jedan od drugog vrletniji,
jedan od drugog pjesmom cvrčaka strasniji, šumorom borja.
Prvi je zmija u klupko savijena, drugi je sjajni mač iz korica isukan,
treći otvorena škrinja mrtvačka što ziblje se povrh valova.
Sva tri ukleta. Sva tri blagoslovljena.
Sva tri krcata dubokih špilja i šljunka, rtova stjenovitih.
Drevne riznice iskustva u umornom kamenju, koje još nitko
ne odgonetnu kob.
Sva tri su zagrizla kamenim zubima u moje srce!
Sva tri su me solju išibala, zelenim ružmarinom izranila.
Prvi je znan po ljutim bitkama i crvenim badnjevima vinskim.
Drugi po sunčanim bespućima zime na kojima se igraju
delfini.
Treći, mramorom bijelim okovan, pase divlje ovce i pred
smrću strahuje.
Tri su otoka nasred ovog mora. Jedan od drugog ukletiji,
jedan od drugog pjesmom cvrčaka strasniji, šumorom borja.
