Vargtimmen, igrani, Švedska, 1968
REŽIJA: Ingmar Bergman
Trudna
Alma Borg supruga je slikara Johana, koja redatelju filma pripovijeda
o tome kako je njezin muž nestao. Veći dio svake godine oni su
provodili na udaljenom švedskom otoku Faro, gdje je Johana sve više
počinjala mučiti nesanica. Želeći već izmučenom suprugu što
više olakšati stanje, Alma je bdjela uz njega, svake noći s njim
ostajući budna do vremena koje je on nazivao ´vučjim dobom´. Riječ
je o posljednjem satu noći prije zore, satu u kojem se većina djece
rađa i najviše ljudi umire.
Križanac psihološke drame i horora, koji je Bergman snimao na otoku Faro na kojemu je i sam imao kuću, djelo je u kojemu se autor ne samo vratio motivu kreativne krize umjetnika, nego i za njega neobično posegnuo za nadrealističkim motivima kao i tehnikom cinéma véritéa, uključujući scene s njim samim koji režira film te razgovara s glumcima. Takav je postupak Bergman kasnije objašnjavao tvrdeći da je obrađivao njemu samom odveć osobnu temu, zbog čega neki kritičari film drže nekovrsnom autobiografskom alegorijom, te je bio prisiljen kreirati svojevrsnu ´zaštitnu distancu´ prema publici. Djelo u kojemu se redatelj bavi nekima od temeljnih egzistencijalnih pitanja i dvojbi 20. stoljeća, od toga koji je smisao života bez Boga do odnosa subjektivnog i realnog kroz primarno subjektivnu percepciju stvarnosti, skladno se naslonilo na francuski novi val čiji su se prvaci intenzivno bavili motivom objektivne stvarnosti. U vrlo sugestivno režiranom i impresivno atmosferičnom filmu važan je i motiv pripovijedanja, odnosno prenošenja tj. posredovanja činjenica, od onoga o čemu Johan pripovijeda Almi do toga da je čitav film zapravo priča koju Alma pripovijeda redatelju. U glumačkoj su postavi Bergmanovi stalni suradnici Max von Sydow, Liv Ullmann, Erland Josephson i Ingrid Thulin.
https://kinotuskanac.hr/movie/vucje-doba
