Zahar Prilepin
Crni majmun
Izdavač: Draslar partner, Beograd, 2013.
Impresija:
-Obuzimajuća magija podsvjesnog ili nadsvjesnog ovog Rusa, moćnog pripovjedačkog fantaste-fajtera, potvrđena je i ovim fantastičnim romanom( mislimo i na žanr i na kvalifikativ)
-Hipnotišuća razbojnička poetika, nokaut-poezija u prozi koja udara, raskrvaruje i ozaruje višim i posebnim smislom i suštinoma
-Rečenice Prilepina kao sječivom kidaju i seciraju ovaj svijet tvoreći karikaturalnu sliku koja je selinovski istinita i rableovski gromoglasna
-Pomaman zabibereni srcopis, zapapren razbludnim erotizmom i jezivim sanjarijama koje proždiru snove i snevača
-Ovo jeste proza vruće votke (iliti vrele rakiještine u našoj sumanutoj domaćoj verziji) u kojoj se utapa i grca ogromno pulsirajuće srce čovjeka u raščovječenom urnebesju i razljuđenoj čamotinji
-Pripovjedač-fantasta udara dok piše, najprije po sopstvenoj glavi, a onda i po našim praznjikavim tintarama
-Poslije njegovih udaraca sve je drugačije, sve je užasno-istinito nakon žestokog poetskog šibanja u ringu bez konopaca, u ritmu rasrđenog raštimovanog roka
-Tako dijabolična imaginacija u lavirintu podsvijesti postaje nadsvijest, let iznad kukavičkog gnijezda
-Šta je sve ispod skrame skrajnutog života i tinjajuće običnosti, zamuckujući odgovara Prilepin
-Koliko je zla, krvi, strasti, ispljuvaka, srca…i može li još?
-Koliko je Prilepina koji će spasti ili uništiti ovaj svijet?
-Vrlo važno…
Citati
–Nedaleko od metroa obično se teturala masa gastrabajtera—lica kao pečena jaja, ruke prljave do te mjere, kao da spavaju šaka zakopanih u zemlju
–Podočnjaci odaju dotrajale bubrege
–Otvorila je svoje oči, crne kao slatko od šljiva
–Počeprkao sam po svom sećanju kao po kanti za smeće
–Da mi je blizu šećer-nahranio bih je iz ruke
–Selo je ležalo kao pregoreli kolač. I mirisalo je na podvarak
–Zvonjava je bila tiha kao muva pregrejana na suncu
–Posle toga sam čitav dan pljuvao plave duge bale, kojih je bilo sasvim dovoljno da se napiše pesma
–Ne sećam se ničeg, jedino toga kako se s radošću svlačim i kako se s mržnjom oblačim, i tako bez prestanka
–Činilo mi se da nebo ogromnom nozdrvom njuši sve
–Cvetovi su izgledali teški i vlažni kao kokoši na tezgi
–Gospod nema pravo da čoveku, ogrezlom u grehovima, naredi da sam istrebljuje čovečarnik
–Kako je dobro u hotelu—kao da su te lansirali u kosmos i zaboravili
–Jabučaste grudve od januarskog snega koji više nikada neće pasti u našim krajevima.
