Bezimena tvrđava koja pripada Grofu od Vestvesta, negdje u Boemiji. Sastoji se od ogromne gomile dvospratnih kuća i nekoliko niskih kućica podignutih jedna uz drugu. Posjetioci kojima nije skrenuta pažnja da je ovo zdanje zapravo zamak, pretpostavljaće da se radi o malom gradu. Zamak ima jedan jedini toranj, okrugao i skoro bezobličan, djelimično nježno prkeriven bršljanom, i sa svega nekoliko prozora. Zidovi ove kule djeluju nesigurno, nepravilno, sežući ka nebu nalik kolebljivom crtežu nekog nemarnog ili stidljivog djeteta.
Zamak se uzdiže iznad jednog tjeskobnog sela na obalama rijeke. Nikom nije dopušteno da boravi ili čak provede noć u tom selu bez Grofove dozvole. Njegovi stanovnici imaju čudan izgled: njihove lobanje kao da su spljoštene udarcima, a crte njihovih lica kao da odražavaju patnju usled ovih udaraca.
Zima traje dugo u ovom kraju i selo je obično prekriveno snijegom, čak i ljeti.
Posjetioci se upozoravaju da je pristup Zamku težak, ako ne i nemoguć. Čak i ako ih je Grof lično pozvao, može se desiti da danima ne pređu prag Zamka, posmatrajući kako njegovi obrisi mijenjaju oblik u magličastoj svjetlosti.
Izvor: Franc Kafka: Das Schloss, Minhen, 1926.
