Art

Zanemela

Zanemela sam
Gledam tu mamu
Gledam sve te majke
Što su izgubile decu
Gledam svoju
Kako grli njegov džemper
Što još miriše na njega
I kad su rekli
Pa dobro
Vreme prolazi
Mora da se preboli
Pitam se a šta bi ja 
Kad bi moje dete…
I tu stanem
Užasnuta nad samom pomišlju
Um odbija da se surva u provaliju
I nema reči
Nema ničega 
Za šta možeš da se uhvatiš
I nema mogućnosti
Da se shvati
Kako iko može 
Da se raduje i ruga tom bolu
U tom beslovesnom orgijanju
Opijenosti sopstvenom silom
I odricanju
Od svake ljudskosti

Branislava Kosić Vidić

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.