Ovi tekstovi mentalno su ispisani u – hodu.
U hodu čovjeku padnu na pamet stvari koje mu inače ne bi pale na pamet. Neke slučajne stvari izazovu u njemu ljutnju, udivljenje, unutrašnji komentar. Netko ga u prolazu slučajno mune u rebra, i eto prilike za slatki unutrašnji protest; njegov pogled slučajno zapne za kakav detalj, i eto prilike da miš načas postane slonom.
Hod određuje ne samo ritam ovih tekstova, nego i njihov obim.
CELEBRITY
“Celebrity” je fenomen koji je izrastao zajedno s medijima; “celebrity” je medijsko fenomenološko čedo. Prije su ljudi bili znameniti zahvaljujući svojim djelima. Ponekad je biografija bila to djelo, ali se njezin nosilac morao dobrano pomučiti da bi zaradio slavu. Heroji, umjetnici, istraživači, liječnici, inventori, glumci, kurtizane, špijuni, vojskovođe, ubojice i sveci . svi su oni svoju svijetlu ili tamnu personalnu auru zaradili teškim radom.
“Celebrities” su zvijezde koje pripadaju posve drugoj orbiti i drugom (kapricioznom) redu i zakonu. .Ja nisam glumica. Ja ne znam ni plesati niti pjevati. Ja nisam superstar. (…) Ja, čini se, prodajem samu sebe., izjavila je Ivana Trump, pomučivši se na trenutak nad vlastitim semoodređenjem.
“The celebrity is a person who is known for his wellknownness”, definirao je fenomen američki kulturolog Daniel Boorstin. Kako bezmjerno nebo treba redovito puniti zvijezdama, američki mediji proizvode “celebrities” po principu odsustva njihova značaja. Jer cijeli je trik u procesu, u magičnoj alkemiji pretvaranja “govna” u blještavo zlato. “Celebrity” je prazan ekran na koji ostatak svijeta projicira svoja značenja.
“Celebrity” je “kulturni tekst”, tekst popularne kulture.
Monica Lewinsky je najsvježiji proizvod industrije celebriteta. Obična američka djevojka – ni posebno pametna, niti pak glupa, ni posebno sposobna, niti pak nesposobna, ni posebno lijepa, niti pak ružna, koja pri tom nije učinila ništa osobito (njezina seksualna avantura sastoji se u odsustvu avanture), osim što je to .ništa. učinila s predsjednikom države – postala je baš zahvaljujući odsustvu osobnog značaja industrijski kulturno-medijski proizvod, idealan ekran za učitavanje značenja. Njezino ime uzburkalo je adrenalinski nivo građana Amerike i ostalih stanovnika zemaljske kugle, ono je trenutno najefikasnija germa za rasprave u širokom rasponu tema. Njezino ime pokreće industriju. Tržište zavaljuju knjige (i njezina vlastita), video-trake, ilustrirane porno-parodije, internetske smicalice, televizijske emisije, novinske naslovnice i članci, suveniri… Samo bejzbol kapica, koju je Monika Lewinsky jednom prilikom nosila, a reklamira neku malu radio stanicu, prodana je u milijunskim primjercima, a stanici je donijela veliki profit.
“Celebrity” nije vrijednost sama po sebi, ali “celebrity” kreira vrijednosti.
Figura Monike Lewinsky potakla je arbitre stila i mode da razmisle o reviziji standarda ženske ljepote u korist “pleasantly plump” žena. Njezina izjava da posjećuje psihoterapeuta naglo je, kažu, vratila vrijednost psihoterapeutskim uslugama koje su lagano počele izlaziti iz mode.
Intelektualni gurui popularne kulture, uvijek gladni “kulturnih tekstova”, performiraju na slučaju Monike Lewinsky svoje umijeće interpretacije. Komar i Melamid, autori psihoanalitičkih slikarskih fantazija na temu totalitarizma i seksa, vjerojatno se izjedaju od zavisti jer su sliku pionirke, sovjetske Lolite s dvosmisleno raširenim koljenima i velikim Staljinovim portretom u pozadini, već jednom naslikali. Feministička kritika će od kolača otkinuti svoj dio, zagovornici popularne kulture, koji u svim njezinim oblicima vide otpor prema “control power”, svoj dio. Jer Monica je “naše ogledalo”, napisao je u svojoj kolumni urednik New Yorkera. Fenomen “celebrity” je perpetuiranje stare ruske bajke o Ivanu Budalici.
Ivan Budalica je mladić kratke pameti koji za svoj put prema sreći i bogatstvu nije opremljen ničim drugim do vlastitom mlakom voljom i – moćnim, čudotvornim pomagačima. Zato, roditelji, kad vas djeca pitaju što da učine da postanu slavni postanu “celebrities” omanuli. Jedan poluanonimni serijski ubojica ojađeno je primijetio: “Koliko ja to puta trebam ubiti da bi se moje ime pojavilo u novinama”?!
Dubravka Ugrešić
`
