Piše: Peter Gelderloos
Kapitalisti i birokrati zdravstvenu zaštitu vide kao industriju – način da izvuku novac od ljudi koji su u nuždi – i kao način za smirivanje stanovništva i sprječavanje pobuna. Nije iznenađujuće da kvaliteta zdravstvene zaštite često pati. U najbogatijoj zemlji svijeta milijuni, uključujući i autora ove knjige, nemaju pristup zdravstvenoj zaštite i svake godine stotine tisuća ljudi umiru od bolesti koje su se mogle spriječiti ili liječiti.
Budući da su pogubni radni i životni uvjeti te nedostatak zdravstvene zaštite uvijek bili glavni prigovori kapitalizmu, pružanje zdravstvene zaštite redovito je glavni cilj antikapitalističkih revolucionara. Naprimjer, nezaposleni piqueterosi i kvartovske skupštine u Argentini obično organiziraju klinike ili preuzmu i pokreću postojeće bolnice koje su države ugasile.
Tijekom Španjolskog građanskog rata, Barcelonski zdravstveni sindikat, koji su uvelike organizirali anarhisti, upravljao je s osamnaest bolnica (od kojih je šest pokrenuo), sedamnaest sanatorija, dvadeset i dvije klinike i psihijatrijske ustanove, tri vrtića i jednim rodilištem. Odjeli za vanjske bolesnike postavljeni su u svim glavnim mjestima u Kataloniji. Sindikat je, kada bi dobio zahtjev, slao liječnike tamo gdje je bilo potrebno. Liječnik bi morao dati valjano opravdanje za odbijanje dužnosti “jer je bilo smatrano da medicina služi zajednici, a ne obratno”. Fondovi za klinike za vanjske pacijente dolazili su od lokalnih uprava. Anarhistički Sindikat zdravstvenih djelatnika obuhvaćao je osam tisuća zdravstvenih djelatnika, od toga 1.020 liječnika, i 3.206 medicinskih sestara, 133 zubara, 330 primalja i 153 travara. Sindikat je upravljao s trideset i šest zdravstvenih centara raspoređenih diljem Katalonije kako bi se svima u čitavoj regiji omogućila zdravstvena zaštita. U svakoj od devet zona postojao je središnji sindikat, a u Barceloni Kontrolni odbor sačinjen od po jednog delegata iz svake sekcije, koji se sastajao jednom tjedno kako bi riješio uobičajene probleme i proveo zajednički plan. Svaki odjel je u svojem području bio autonoman, ali ne i izoliran – međusobno su se podržavali. Osim Katalonije, besplatna zdravstvena zaštita pružana je u poljoprivrednim kolektivima diljem Aragona i Levanta.
Čak i u današnjem anarhističkom pokretu koji se u SAD-u tek razvija, anarhisti poduzimaju korake za učenje i pružanje zdravstvene zaštite. U nekim mjestima anarhisti uče alternativnu medicinu i pružaju je u svojim zajednicama. Na velikim prosvjedima, gdje postoji mogućnost policijskog nasilja, anarhisti organiziraju mreže liječnika volontera koji postavljaju mjesta za prvu pomoć, i organiziraju mobilne liječnike koji tisućama prosvjednika pružaju prvu pomoć. Ovi liječnici, često samouki, liječe ozljede od suzavca, palica, omamljivača, gumenih metaka, policijskih konja i drugog, kao i od šoka i traume. Boston Area Liberation Medic Squad (BALM brigada) primjer je trajne liječničke grupe. Osnovani 2001. godine, putuju na velike prosvjede i u druge gradove i održavaju edukacije za pružanje prve pomoći. Imaju web stranicu, dijele informacije i upućuju na druge inicijative, poput niže opisane Common Ground klinike. Nehijerarhijske su i za donošenje odluka koriste konsenzus, kao i slična grupa sa zapadne obale, Bay Area Radical Health Collective.
Između prosvjeda brojne radikalne feminističke skupine diljem SAD-a i Kanade organizirale su Women’s Health Collectives, za odgovaranje na ženske potrebe. Neki od tih kolektiva poučavaju o ženskoj anatomiji na osnažujuće, pozitivne načine, pokazujući ženama kako da izvode ginekološke testove, kako imati lagodnu menstruaciju i kako prakticirati sigurne kontracepcijske metode. Patrijarhalni zapadnjački medicinski sustav općenito se ne bavi ženskim zdravljem – do točke u kojoj postaje degradirajući i škodljiv. Protusustavni, “uradi sam” pristup omogućuje marginaliziranim ljudima da potkopaju sistem koji ih zanemaruje organizirajući se tako da sami zadovolje svoje potrebe.
Nakon što je uragan Katrina uništio New Orleans, ulični liječnici-aktivisti udružili su se s nekadašnjim Crnim panterama u postavljanju klinike Common Ground u jednom od najugroženijih kvartova. Uskoro im je pomagalo na stotine anarhista i drugih volontera iz čitave zemlje, uglavnom bez iskustva. Financirana donacijama i pod vodstvom volontera, klinika Common Ground zbrinula je desetke tisuća ljudi. Propast vladinih stručnjaka za “upravljanje izvanrednim situacijama” tijekom krize široko je prepoznata. Ali, Common Ground je toliko dobro organiziran da se pokazao učinkovitijim od Crvenog križa, iako potonji ima mnogo više iskustva i resursa. Istovremeno, popularizirali su koncept uzajamne pomoći i prokazali nesposobnost vlade. U vrijeme pisanja ovoga, Common Ground ima četrdeset stalnih organizatora i teži zdravlju na mnogo širi način, pomažu organizirati javne (zajedničke) vrtove i bore se za stambena prava tako da one koje je oluja izbacila iz kuća vlada svojim planovima za gentrifikaciju ne spriječi u povratku. Pomogli su srušiti i ponovno sagraditi mnoge kuće u najsiromašnijim kvartovima, koje su vlasti željele sravniti sa zemljom kako bi napravili više prostora za bogate bijelce.
Nastaviće se
