Usred pandemije ja dobijem gripu
Sjebana sam, sluša mi se Edith Piaf i maštari, ali me muči
Jučerašnji razgovor
Pa uzimam mobitel
Umjesto očekivanog hej pita me kako si?
Zovem da ja tebe to pitam
To je dobar završetak sinoćnjeg razgovora pa započinjemo novu temu
Čini mi se da smo mirniji, demoni ionako dođu da prođu, a i pun mjesec je
Žalim se kako mjesecima ne mogu napisati pjesmu
Piši o spisateljskoj blokadi
Govori
Jebote, kakav klišej. Jel ima netko da nije pisao o tome
Volim ljude koji se ne obaziru na moju surovu neposrednost
Koji ju vide kao normalan tijek misli
Piši onda o besmislici
Veselo pričam kako je to genijalan odabir, baš sam, evo, obučena u
nihilizam od glave do pete
Svaki pokušaj stvaranja izaziva mi gnušanje
Danima previše zavidim svom mačku
Kada dolazim kući s posla ne pozdravljam ga uobičajeno već s vrata konstatiram
Nemaš ti pojma koliko si ti sretan što si mačak
Ništa ti ne fali, ne bakćeš se s ljudima, netko brine umjesto tebe, spavaš do besvijesti
Baš me lupa ta odraslost
Jedna psihoterapeutkinja mi je rekla da sam u drugoj fazi odrastanja
U trećoj isto ne vidiš smisao, ali te boli kurac
Danas mi je taksist rekao
Kada umru naši stari
Nestat će svo znanje o vremenu prije digitalne ere, zaboravit ćemo cijeli jedan svijet
I to me baš pogodilo
Kao da je već sada umro netko moj
Godinama osjećam naviranje svojih paorskih gena
Kunem se, ponekad mogu osjetiti zemlju pod noktima, a ni biljku ne znam presaditi
Pričam mu kako je taksist samo nekoliko godina stariji od nas, a zna barem šest zanata
Ja ni gumb ne znam zašiti
Emancipirana kvaziintelektualka
Vadim se da sam ipak naučila sve u stanu popravljati
Imaš videe, tutorijale
Govori
A ja sam špiljska žena, razumijem samo opipljivo
I dok tako nabrajam, započinjem telefonsku anketu
Gotovo da si u rukama vidim onu drečavo crvenu spužvicu na starom diktafonu Radio Rijeke
Dok ga pitam što je sve besmisleno
Bez veze je kada lažu samo da lažu
Besmislena je nesigurnost, i kada si toliko svajpao na Tinderu da nemaš više što svajpati
Besmisleno je što uopće svajpamo
Treba ići u kafane i gnjaviti konobarice
Slika našeg društva je potpuno besmislena
Bolje je bilo prije kada je čovjek gradio u svojoj okolini
Danas je čovjek posvuda
A svuda nije nigdje
Bojana Guberac
