Ćirilica
Najprije su joj zabili klince pod slova baš oni čovjekoliki koje je ispisala.
Njih je žive upisala, a oni je živu sahranili.
Postoji li nešto slično u životinjskim carstvu: da mladunčad sahranjuju živu materu…
Ako postoji, bar nijesu unikum.
Kažu-grdna im je.
Kažu da im je kao sparuškana baba.
Liči im, vele, na vješticu.
Kažu da je latiničenje za progresivno čovječanstvo, a ćiriličenje za pećinske ćiriličare.
I još štošta latiniče.
Samo ne kažu da se stid i ljubav nekako ljepše na ćirilici ispisuje.
A i more, sloboda, ljudi, vrijeme…
Crna Gora je na ćirilici više gora, a manje crna…
Na latinici-obrnuto
Kao što se sve obrnulo.
*******
Kad je trebalo da udari potpis podrške glavnom žbiru i nesoju među latiničarima, on bupnuo ćirilicom.
Podžbiri ga u birtiji srdito prekorili:
–Nećeš valjda ćirilicom—ciknuo onaj što ne zna latinicu.
–Zbunio sam se—promucao ukorenik, hladan znoj ga oblio.
Kao da je pred dukljanskim glavosjecima, a ne pred papirčinom na kojoj se treba smandrljati.
Precrtao ćirilično ime.
Pa se opet potpisao.
U magnovenju, drugim imenom.
Nijesu mu rekli da je dovoljno da promijeni pismo.
Nije kriva latinica…
Boris Jovanović
Iz knjige Bog u birtiji
Izdavač – Zenit, Novi Sad
