Ili su od svega odustali ili to od čega nijesu odustali čovjekoliki traže na pogrešnim mjestima.
Tek-poturaju naciklu čašku pod zagađen piš.
Pa čekaju čudo.
I cijede ono što je nakapalo misleći da će im biti bolje od kapljica te groze.
Svi bi da su mladi, pametni i bogati.
Svi se nadaju da su ga našli.
Svi misle da su svi mladi-mladi, svi pametni-pametni i svi bogati-bogati.
A oni što su mladi, pametni i bogati nikad stariji, gluplji i sirotniji.
A eliksir nije ni tamo, ni ovamo.
Eliksira nema.
To je eliksir.
*******
–On je taj—kaže mi onaj, a dah mu kao kupusna kaca.
Odmaknem se od zajapurenja, pa se okrenem onom što je upravo ušao.
Sjeo bez pozdrava i poručio.
Pored njega, o stolici-čutura.
U čuturi-ko zna.
Neki vele- obična šećerna vodica, ko hoće-može.
A gorka kao podvala.
Nudi bez nadoknade.
Ćuti dolaznik, ćuti birtija, čutura ćuti.
Jednom je jedan pinuo, srušio se.
A drugi pinuo i okrilatio.
Eno ga i sad leti iznad varoši.
Sve kako kome.
Stvar odluke.
Niko mu ne pristupa…
Boris Jovanović
Iz knjige Bog u birtiji
Izdavač – Zenit – Novi Sad
