Filozofija
Da ima pametnija posla, ne bi filozofirao.
U tome je filozofija čovjekolikih.
Filozof je prognanik u njihovoj veleumnoj postojbini.
Niko se ne boji pameti koliko slavni pametari.
Kad osjete pamet, streknu kao od smrtne ure.
A najviše se hvale pameću koju su cugnuli sa majčinim mlijekom.
I sve drže u noktu malog prsta.
On im je totem i uzdanica.
A filozofiju-kamenom.
Kao svaku varošku kučku koja je došla da se šteni u njihovoj avliji.
*******
Onaj što se hvali da nije nikad ništa pročitao, unio prste u oči onome što mnogo čita, a time se ne hvali:
–Da si pametan koliko si glup, bio bi na svijetu najpametniji—zarežao i pokazao porculance.
Onda silom zaverglao pokušavši da se zasmije.
Mi-ništa.
Svako se u birtiji zabavio prebiranjem užiškanog zrnevlja.
Filozof, svikao na bodlje, otrpio.
Spustio se na sjedalo, poručio.
Došlo mu da pita nešto onoga što sve zna, pa odustao.
Ocatno vino prikupilo mu usta.
Razlistao knjižurinu u glavi, oblio ga filozofski znoj.
Slušali kako šušketaju stranice, išlo nam na živce.
Onaj ustao, izbacio filozofa.
Knjiga u glavi skupila krila, šćućurila se.
Glava streknula, odnijela nam pamet…
Boris Jovanović
Iz knjige Bog u birtiji
Izdavač – Zenit Novi Sad
