Obezglavljeno pleme i dalje baulja za svojim glavarima.
Ili bezglavo kidišu na bivše glavare kad dođu najnoviji glavari bez glava.
Najglavatiji među čovjekolikima često zamanu tuđim glavama i razbiju ih o kamen.
Onda proklinju kamen i tobož oplakuju tuđe glave.
A njihova glava na ramenima se šepuri kao praznoglavi paun.
Zadovijek je manjkalo glava.
Sad manjka i pameti u glavama.
Tek tako je naraslo, kao pečurka, nešto što nalikuje glavama.
*******
Glavonja je znao da se natreska, pa da zvijera ukrvoločen po birtiji.
–Skratiću te za glavu—zagrmio nepoznatom dolazniku.
Dolaznik samo slegao ramenima i izašao iz dima na vazduh.
Nije prošlo mnogo, povratio se.
Donio trupac, sjekiru pružio glavatom.
Pa klekao i položio glavu.
Zažmirio slatko kao na jastuku.
Nije nam do smijeha…
Boris Jovanović
Iz knjige Bog u birtiji
