Hipatija
Kome se čovjekoliki namerače, kome se navale na život, prođe kao Hipatija iz Aleksandrije.
Ne pomaže tu ni matematika, ni astronomija, ni filozofija.
Još niko nije pobijedio zanosno zlo.
Oni što su zlu odoljeli, zlo su obršili.
Koliko li je nesrećnih kćeri Teonovih…
Ona njima-Platona i Aristotela, oni njoj-kamen i šilo.
Da dobro utuvi šta je život.
Ona njima-hidrometar i srebrni astrolab, oni njoj-kolac i nožinu.
Ona, po dobroti, oni-u ime dobrote.
Ona, po vjeri, oni-u ime patrijarha.
Ona, po knjizi, oni-u ime Petra Čitača.
Svukli s kola, skinuli suštu ljepotu, dovukli do crkve.
Iskasapili pamet i dobrotu.
Tako to rade čovjekoliki.
Onima koji su lijepi, onima koji znaju.
Onima koji izrastu.
Onima koji vole.
Nebo u čije ime čovjekoliki ubijaju.
*******
Kad proplakne usta njenim imenom, ispljune je na pod.
Pa gleda ispljuvak na podu birtije, a zamišlja joj lijepo lice.
Pa gazi, a oči mu cikte.
Pa objašnjava, a glas mu od strasti priklan.
–Pa bih je—završava—naguzio za šankom.
A prvo bi je, valjda, ubio.
Pa drpa stolicu, zamišlja ljepoticu.
Dobro je što nikada sebe ovamo nije unijela.
A ima šta unijeti, baš ima.
I pod košuljom i u glavi i u njedrima.
A zlo joj se sladi, baš se sladi.
Kad je proždere, pričaće se o njenoj ljepoti, pameti, dobroti.
Tek tada će im biti lijepa…
Boris Jovanović
Iz knjige Bog u birtiji
Izdavač – Zenit Novi Sad
