O fizičkom bolu
Kad sam bio klinac, bušili su mi lice, da uklone akne. Fizički bol te ojača. Jedan ljekar je ušao u osbu i rekao: „Nikada nijesam vidio da neko tako hladnokrvno ide pod iglu.“ To nije hrabrost – ako pretrpiš dosta fizičkog bola, oguglaš – to je samo proces, privikavanje.
Na psihički bol se ne možeš priviknuti. Bježi od njega.
O psihijatriji
Šta dobija pacijent od psihijatra? Dobija račun.
Mislim da problem između psihijatra i pacijenta u tome što se psihijatar drži onog što je naučio iz knjiga, dok pacijent dolazi zbog problema koji mu je život zadao. I mada knjiga može da prodre u izvjesne sfere, stranice u knjizi su uvijek iste, a svaki pacijent se malo razlikuje. Mnogo je više individualnih problema nego stranica. Kapiraš? Postoji previše ludih ljudi koji će pristati na „deset dolara sat, a kad se oglasi zvonce, gotovo“. Sam taj čin može da dovede problematičnu osobu do ludila. Tek što su krenuli da se otvaraju i osjećaju dobro kad psihijatar kaže: „Sestro, zakažite mu sledeći termin.“ I oni zaborave da plate troškove, što je takođe abnormalno. Sve je to belosvjetski smrad. Tip je tu da te obmane. On nije tu da te izliječi. On želi tvoj novac. A kad se zvonce oglasi, uvedite sledećeg „ludaka“. Osjetljiviji „ludak“ će shvatiti da je zajeban kad se oglasi zvono. Nema granica u liječenju ludila, a nema ni računa za to. Mnogi psihijatri koje sam vidio baš su blizu ivice. Ali oni su suviše ležerni…Ja mislim da su svi suviše ležerni. Mislim da pacijent želi da vidi malo ludila, ali ne previše. Ahhhh! (s dosadom) PSIHIJATRI SU TOTALNO BESKORISNI! Sledeće pitanje?
O vjeri
Vjera je odlična za one koji je imaju. Samo nemojte da me opterećujete njom. Imam više vjere u mog vodoinstalatera nego u vječni život. Vodoinstalateri dobro obavljaju posao. Oni čine da govna odu.
O cinizmu
Oduvijek sam optuživan da sam cinik. Ja mislim da je cinizam kisjelo grožđe. Mislim da je cinizam slabost. On tvrdi: „Sve je pogrešno. SVE JE POGREŠNO!“ Znaš već…“Ovo nije dobro! Ovo nije dobro!“ Cinizam je slabost koja nas udaljava od prilagođavanja onome što nam trenutna situacija nalaže. Da, cinizam je definitivno slabost, baš kao i optimizam. „Sunce sija, ptice pjevaju, smijemo se.“ Isto sranje. Istina leži negdje između. Šta je, tu je. Pa ako nijesi spreman da se nosiš sa tim…jebiga.
O konvencionalnom moralu
Možda pakao ne postoji, ali oni koji sude mogu da ga stvore. Mislim da ljudi precjenjuju. Oni precjenjuju sve živo. Moraš da shvatiš šta ti se dogodilo da bi znao kako da reaguješ. Moraću da upotrebim čudan termin…“dobrota“. Ne znam odakle dolazi, ali vjerujem da postoji iskra dobrote u svakome od nas. Ja ne vjerujem u Boga, ali vjerujem da je ta „dobrota“ neka vrsta unutrašnjeg svjetla koje sija kroz nas. Ona može da se gaji. A uvijek se ispoljava kao magija; kao kad se nađeš na zakrčenom autoputu, a nepoznati se pomjeri u stranu da te propusti u njegovu traku…to daje nadu.
O intervjuisanju
To je skoro kao da si satjeran u ćošak. Zbunjuje. Ne govorim uvijek potpunu istinu. Volim da malo vrdam i šalim se, pa tako izbacujem neke dezinformacije, sve u cilju zabave i proseravanja. Pa ako želite da znate nešto o meni, nikad ne čitajte intervjue. Ignorišite i ovaj.
(Izvod iz intervjua, 1987, razgovarao glumac Šon Pen)
