Jasan Pogled
Kada se glista probija kroz sabijenu zemlju, s mukom praveći stazu tako što jede svoj put, zna li ona kud vode budući kanali – gore ili dole? To nikada neću saznati, jer nisam glista. Mrav sam. I ne jedem svoj put, put jede mene. Netom izrečeno već pripada prošlosti, ali […]
U zidu su njene skamenjene riječi. Stalno šapuće zidu zamišljajući njegovo lice. I posljednje joj riječi bijahu šapat njemu. Dolazi gorostasan, sa stvrdlom patnjom na licu. Sjedi među golim zidovima i osluškuje. Okamenjene riječi romore kao podzemna voda. Ništa nije čuo, sem ženinog priznanja davnog nevjerstva. I to, da ga […]
Kako je lako nešto promijeniti, nešto učiniti Kako je lako nešto promijeniti, nešto učiniti – pomislio sam, a Silvije nije bilo da joj to i kažem. Kako je lako, kao dlanom o dlan, ostaviti nešto, početi nešto drugo, zakoračiti, evo, mogu sada da zažmurim, i cap, evo, mrak, mrak, ali, […]
Kad zgusne saće večeri umoran i gladan bježi iz šume. Nikada se ne osvrće za sobom. Potiljkom sluti kako mu bukve, ogromne i gluve od starosti, prijete golim granama. Siguran je da će ga jednom u snu pritisnuti deblo, zato i zaspiva sa sjekirom umjesto sa ženom. […]
Tamo gdje smo nekada bili Tamo gdje smo nekada bili, razmišljam i gledam čovjeka koji kao da traži nešto po ulici, a sigurno je jedan od onih ludaka koje ima svaki grad, koji pričaju sami sa sobom, kojih se pojedini građani i neke građanke plaše i najradije bi ga zatvorili […]
ORFEJ Bez sećanja. Šta je krila srušena kuća Pored planinske reke? Nesreću koja Čini prizor. Prolaznici Zamišljaju da je nema, Kako bi se navikli na Oživelu prirodu. Vrata prošlih dana. Stanuju u ruševini. Ostaci na avet Podsećaju nove smrtnike. Za te srećnike ove kuće nema. Reka je pobedila sudbinu iz […]
Doći ćeš i ti osedela, smežurana. Kad uzmem novine i više me ništa ne iznenadi; ni što sam uspela da okrenem list, i što sam pronašla papuče na istom mestu. Čujem joj slabašan korak u prizemlju, a sprema se da se baci kao razjaren vuk; ta starica bez korpe i […]
Kirilo – zaziva starica unjkavim uplašenim glasom. Reci, majko – kaže Kirilo zadihan, punačak, suznih očiju. Donesi mi da nečim otrem usta – kaže iznemoglo starica podupirući se krhkim laktovima. Glava joj okruglasta, mala, sasušena kao mušmula. Oko glave tanka pletenica umrlih sivkastih vlasi. Vavoli bezubim ustima, žmirka upaljenim kapcima. […]
Kada je Silvija izašla da isprati goste odahnuo sam. Odahnuo od zadovoljstva i to dvostrukog. Prvo i najvažnije – gosti su otišli. Drugo, ne manje važno, uspio sam da se ponašam koliko-toliko podnošljivo za jednu takvu priliku. Mogu reći i prikladno. Otišao sam do prozora, crveni kišobrani su preplavili ulicu, […]
Gladan sam, majko. Pojeo je punu tepsiju. Miluje ga blagim pogledom. Dugo gleda za njim. Sipi kiša. Došao je poslije deset godina. Skrstio joj svele ruke na grudima. Uzeo je tepsiju kradom i odnio je daleko. – Majko, gladan sam – kaže u gluvom stanu.