Drumovi
će poželjet’ ludaka,
a ludaka više biti neće,
vjekovima
za njima će plakat’
ojađeno nebo i drveće.
Na
gradove udariće trava
i zavesti svoju strahovladu,
svi
cvjetovi ostaće bez glava
da bi bili sa travom u skladu.
Neće
biti toga ko će smjeti
da posumnja u sve k’o do sada,
poput
teške omorine ljeti
svijetom će vladati dosada.
I
ljudi će poći u povratak,
opčinjeni miniulim
stoljećem…
Drumovi će poželjet’ ludaka,
a ludaka
više biti neće…
Vito Nikolić