Anatomija Fenomena

Duško Radović – O plakanju [Reč i misao – 403]

*

dete plače čim se rodi
ne zna ništa drugo da radi

mala deca plaču
ne umeju da misle
umeju da plaču
još ne znaju šta je plač
plaču samo kad ih nešto boli

*

deca plaču
kad izgube ono
što samo deca razumeju

deca plaču
mnogo hoće
malo mogu

ne plačite
pred decom
ne učite ih
plakanju
neka plaču sama

deca plaču bez razloga
nemaju zbog čega drugog
plakati

deca plaču
uvek
kad su roditelji
u pravu

*

plačemo
ne vole nas oni
koje volimo

teško je živeti
lakše je plakati

plačemo
mirimo se sa sudbinom

plačemo
ne umemo drukčije
žaliti
život je za plakanje

plačemo
kao da pišemo pesme
to je poslednje
što za nekog
možemo učiniti

*

suze
to je miris očiju

jadna suza
usamljenog čoveka

suze su uspomene
na nekoga i nešto

suze su zarazne
dobijaju ih i zdravi

*

plačem
nad onim što smem
za onim što ne smem

setio sam se sebe
plačem
mislio sam da sam jak

plakao sam i priznao
plačem i smejem se
ne znam čemu se više čudim
plaču ili smehu

*

plače
misli da je nesrećan
ne zna da je srećan

– zašto plačeš
– ne mogu više da ćutim

neko se rastuži
tek kad zaplače

plače na pola puta
daleko od početka
daleko od kraja

plače
sve mu je daleko
i nedostižno

*

plačemo
zato što smo živi

plakanje je jedina uteha

plačemo
sećamo se svega
što smo zaboravili

živeti i plakati
zaboravljati
i plakati ponovo

*

plaču
oni koje niko ne voli

niko ne voli one koji
plaču

neki pevaju
zato što drugi plaču

plaču
nije im žao
ljudi
već nesreće

nema ljudi
isplakali smo ih

najviše bi plakali
oni koji ne mogu

plaču i oni
zbog kojih su mnogi plakali
kad na njih dođe red

*

plače
nije srećan
a ne zna zašto

plače
ne može ono što hoće
mora ono što ne bi hteo

plače
jer je sebe
drugačije zamišljao
ne ume da kaže
ono što ume
da plače

rasplače se
kad vidi druge da plaču
žao mu da plaču

*

nije znao
da će plakati

plače
mrzi sebe

plače kao dete
čovek je
samo dok plače

skroman čovek
skromno i plače

ne može
ništa ne može
može samo plakati

imao je sreće
kratko je živeo
malo je plakao

*

plaču oni
koji žale sebe

umiru oni
koje ima
ko oplakati

neko plače iz očiju
neko iz srca

plače
ko nema sreće
da ne plače
i plakanje
se mora
zaslužiti

veruj očima
ne veruj suzama

neki plaču
a neki trpe

ko ne može da trpi
plače

*

plače
čovek
sam
na svetu

nikoga
ne može
dozvati

*

oči plaču
ono što su videle

nesrećo moja
ne mogu te isplakati
kolika si

plačemo
i sećamo se
svoje sreće

plakanje
je kajanje

*

plače da mu oproste
da više ne mora
plakati

plače
ne zna kuda će
jedino ne može tamo
kuda bi želeo

plače
ne sme da prestane
strašno je kad prestane

*

plaču
jer ih ne vole
možda će ih voleti
ako plaču

uvek
kad su jedni u pravu
drugi plaču

plaču od nemoći
teše se suzama

prevareni oplakuju one
koji su ih prevarili

voleti
čekati i plakati
kukaju iz glasa
bore se glasom
protiv nesreće

plaču prevareni
stide se
što ni sebe ne poznaju

plaču
kad niko ne vidi
poštuju svoju nesreću

*

manje smo krivi
ako plačemo

plačemo
a neko za nama
plače

dozivamo jedni druge plačem
žive i mrtve
da se sažalimo jedni na druge

plakanje je kao molitva

plačemo i molimo da oproste nama
ili onima zbog kojih plačemo

*

plačemo i
opraštamo sebi

neka nam oproste oni
za kojima plačemo

znamo
da ćemo plakati
još ne znamo
zbog čega

plačemo
plačemo
sve je manje onih
koji će za nama
plakati

selimo se sa mesta na mesto
i plačemo

da li ćemo plakati
to ne zavisi od nas

Duško Radović

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.