Piše: Petrus Borel
* * *
Nesretnika koji ukrade najbezvrjedniju stvar strpaju u zatvor, dok je trgovcima dozvoljeno da otvaraju dućane duž ulica, kako bi pljačkali prolaznike koje se u njima zateknu. Ovi lopovi nemaju lažne ključeve ili otpirače, nego vage, registre i mješovitu robu, a nitko ne izlazi iz njihovih dućana a da ne kaže: oderali su me. Ovi se lopovi malo-pomalo bogate i postaju vlasnici, a zatim i pobahate. Pri najmanjoj političkoj promjeni okupe se i naoružaju, urlajući da ih žele opljačkati, i krenu u pokolj plemenitih srca koja se bune protiv tiranije.
Glupi mešetari! Baš vi govorite o vlasništvu i kao razbojnike linčujete sve one hrabre ljude koje su osiromašile vaše tezge! Branite, branite vi svoje vlasništvo! Odvratni prostaci! Napustili ste selo i kao čopor gladnih vukova i vrana sišli u grad da bi isisali njegov leš! Branite vi, dakle, vaše posjede!
Gnjusni laskavci! Ali, biste li posjedovali vlasništvo bez vaših barbarskih otimačina? Biste li? Da niste prodavali mjed za zlato, i blatnjavu vodu za vino? Trovači!
Ne vjerujem da netko može doći do bogatstva bez okrutne naravi, osjećajna osoba neće ga nikada uspjeti zgrnuti.
Da bi se obogatio, trebaš imati samo jednu ideju, fiksnu ideju, čvrstu, nepokolebljivu želju da zgrneš gomilu zlata; a da bi se ta gomila povećala treba lihvariti, varati, nemilosrdno ucjenjivati i usmrćivati!
I, nadasve, treba zlostavljati slabe i nemoćne!
Kasnije, kada to brdo zlata dosegne vrhunac, možeš se popeti na vrh i s visine, s osmijehom na licu, posmatrati dolinu jadnika koju si stvorio.
Veliki trgovac pljačka sitnog trgovca, sitni trgovac pljačka dućandžiju, dućandžija pljačka zanatliju, zanatlija pljačka radnika, a radnik umire od gladi. Ne postižu uspjeh oni koji rade svojim rukama, nego oni koji druge tlače.
[…]
U Parizu postoje dva gnijezda: jedno lopova, drugo ubojica. Gnijezdo lopova je Burza, a gnijezdo ubojica Sud.
Petrus Borel, pseudonim Pierrea Borela d’Hauterivea (1809.-1859.), poznat i kao »likantrop«, bio je jedan od onih »ushićenih romantičara« koji su kiptjeli u sjeni Victora Hugoa. Njegov je život bio primjer boema, proveden između potpune bijede i provokacije. Svojom izraženom sklonošću prema odbijanju svih oblika pravila, Borel je stvorio književno djelo u kojem koegzistiraju demonske perverzije i bijesne pobune.
[Petrus Borel, Champavert. Contes immoraux, 1833]
