
Zgužvana lica
na glatkim jastucima
od memorijske pene
koja pamti
sva prebacivanja
koja nisu izgovorili
i sve vlažne snove
koje su zaboravili
kad ih je prenuo dan
Zgužvana lica
nad poluispijenim
šoljama kafe
u kojima su se utopili
svi hrabri planovi
koje su skovali u noći
umornoj od nesanice
Zgužvana lica
u ogledalima
pod neonskim svetlima
dana
od kojih su u mislima bežali
dok su o njima čitali
u knjigama
pisanim za stare i umorne
kakvi su sad
Aleksandra Leković

