Prolaze žene i pronose svoje tajne i ponose,
A ljudi ko svrake s grane grakću iz kavane.
O kako je jadno i tužno u malome gradu živjeti,
U sivome tiho sivjeti, u tužnome gnjiti ružno.
Tu plaze tuste intrige i duše gutaju dugovi,
Života gasnu krugovi u sivoj močvari brige.
Teške su masne glave, od vina i crne kave,
Ječi fijakersko kopito, svršeno sve je i propito.
Miroslav Krleža
