Gordo je rušio kamene mostove.
Sladostrasno ih pretvarao u prah.
Razvijani prah se pretvarao u ništa.
On se pretvarao u led.
Ona u nigdinu.
– Šta to pucketa? – pita – Sjediš li pored vatre?
– Moja minđuša se klati – kaže jecajno – Dotiče slušalicu.
Zna: velika srebrna alka koja joj divno pristoji ukazuje se ljupko ispod njene kose.
Led u njemu se rastapa, plavi zagrcnutu dušu.
Kako od ničega stvoriti kameni prah?
Kako od praha stvoriti kamen?
Od kamena most?
Čemu most kad nema rijeke?
