Ispred njega još dva starca.
Mora da je i on tako raskliman, rastranjan kao krpena lutka.
U priči staraca propinju se smrdljivi jarčevi s oteklim kesama među nogama.
U njihovim grudima klokoću i šište prezreli mjehuri smijeha.
Starci često zastaju, klimaju, krivim kažiprstima šaraju umašćene revere sagovornika.
Zapahnu ga miris usirene krvi.
Čovjek umašćene kose i salastih obraza zamahuje satarom.
Prekida grkljane, hrskavicu, razbija kosti, mulja džigerice.
Čuje ga kako psuje i hriplje.
Za nježno stablo platana drži se bljedoliki momčić i povraća grčeći se od bola.
Pored njega bubuljičava djevojčica krši prste i nervozno se cereka.
Mladić ga psuje i nastavlja da bljuje.
Namjerava da izbjegne komšinicu na ulazu koja nikako da krene.
Prebira džepove usplahireno tražeći ključ.
Komšinica najzad odlazi ostavljajući mu miris pregorele zaprške.
Penje se, otključava, koljena klecaju, znoj vijuga sljepoočnicama.
– Dobar dan – kaže uramljenoj fotografiji, ljubi je nježno i uspaničeno otvara terasu.
Na balkonskom stočiću je tegla isprobijanog poklopca, na njenom dnu je pčela.
Gleda je prestravljen, udara blago noktom kažiprsta, tepa joj suznim glasom.
Pčela pomjera antene, nožice, krilca.
Odahnuo je, ulazi u kuhinjicu, pali lulu.
Čuje njen zuj.
Kad li će umrijeti?
