Pokušavaš, ne ide.
Niko ne vjeruje ni jedne jedine riječi.
Ni o brodovima koji tonu.
Ni o vozovima koji se survavaju.
Ni o djeci koja kolju.
Ni o psima koji govore.
Ne vjeruju ti da postoje dubrovački golubovi i kotorske mačke.
Ni da je more slano.
Ni da niko nije koračao mjesecom
Kad im pričaš o buretu i Diogenu samo se posprdno pogleduju.
Odavno te na ulici zaobilaze.
Uzalud vičeš da je đavo došao po svoje.
Kad im pomeneš đavola, opsuju ti Boga.
Najposjećeniji članci
Fenomen Trenutka
Svježe
- Edmon Rostan – Sirano de Beržerak [Reč i misao – 311]
- O nestalnosti naših djela [Tema: Montenj]
- Žrtva Konona – freska iz Hrama Palmirskih bogova u Dura-Europosu [Slikarstvo]
- Kapi – Uvijek su usred noći usred nekog grada
- Adriana Zaharijević – Ko je pojedinac? – Genealoško propitivanje ideje građanina [Karpos – Supplementa Allographica]



Jedan Komentar