Promenada je puna svijeta, šarena i radosna.
Uši su im zaglušene muzikom i smijehom.
Brundaju basovi prevrele strasti.
Odagnavaju je kao priviđenje.
A opet, prepredena zebnja zastudi srce, narasta u skrami večeri.
Ne smiju pričati o onoj koju su vidjeli.
U otvorenom prozoru stare vile ‘’San’’ nagu, dugokosu, upaljenih očiju, dok im lagano maše.
Hoće li strašno priviđenje biti sve što će odnijeti iz ovog rajskog mjesta, sve što će unijeti u svoje kuće?
Hoće li utvara oživjeti i pod njihovim krovom?
Aleksandar Dor, zgrčen na krevetu u sobi vile ‘’San’’, cvili od straha.
Gleda užasnut utvaru na prozoru svoje sobe.
Zadržava dah sluđen strepnjom.
Zna: kad se okrene i pogleda ga, život će mu se ugasiti.
Je li to ona koju sam davno opjevao u pjesmi ‘’Gospodarica’’? – pomišlja pomiren.
Okrenula se.
