-Samo naviše – rekli su namreškani starci i smežurane babe.
-Samo naviše – ponovila su musava djeca sa vjencima smokava i teglama malina.
-Samo naviše – potvrđuju začečereni momci otrovani rakijom na pripeci.
Ječala je mašina mučeći se.
-Samo uzbrdo – ponavljam otirući hladni znoj.
Budim se na mračnoj zaravni. Iznad mene ugašena ploča neba.
Kako ću naći postelju u ovom mraku?
Smijem li zapjevati da razagnam strah?