Suvomrazica.
Magistralni put.
Lijepa Vislava Šimborska u kratkoj bundi uzdignutih revera sa pufnastom bijelom šubarom na glavi.
U desnoj ruci kavez u obliku zvona, u njemu skakuće kanarinac.
Vislava Šimborska posrće nepoznatim krajolikom.
Noć joj melje kosti hladnoćom.
Kanarinac je uginuo.
Vjetar joj smiče šubaru, odnosi je u nebo.
Igličasti led zasipa kestenjastu kosu.
Vislava Šimborska razgovara sa uginulom pticom.
Eno je, daleko ispod puta, kraj sleđenog jezera, razdrljenih grudi.
Bradavice na grudima kao modrikasti cvijet.
U krotkim očima Vislave Šimborske je nebo.
Neko je pucao u potiljak lijepe gospođice, mrtvu je obljubio i odnio kavez sa uginulim kanarincem.
Kad popuste mrazevi otplaviće je voda.
