Kruna početne, najbeskompromisnije i najvangardnije faze rada newyorškog benda The Velvet Underground – album White Light, White Heat (poslednji sa jednim od osnivača i ključnih članova benda – Johnom Caleom), haos koji zatvara ovaj enigmatični, zvečeći, nihilistično-kakofonični album, zvučni udar na čula slušaoca i tadašnje peace and love vibracije muzičke scene bila je brutalna Sister Ray (ružan i agresivan zvuk albuma White Light, White Heat bio je svesna i namerna reakcija na dominatnu Flower Power scenu i pokret). Na tekst Lou Reeda (koji progovara o mnoštvu zabranjenih tema – drogama, nasilju, homoseksualizmu i transvestizmu) nadovezuje se 17 minuta i 29 sekundi eksperimentalnog zvučnog ludila, naznačenog pre svega zvukom Vox orgulja John Calea i gitarama Reeda i Morrisona.
Niko to nije slušao, komentarisao je kasnije album White Light, White Heat Lou Reed. Ali to je album koji ostaje zauvek – kvintesencija artikulisanog punka. I niko nije mogao da mu se približi… Mislim da puno ljudi u to vreme nije bilo svesno s čime se igraju. Ta stvar cvetne moći na kraju se raspala kao rezultat žrtava droge i činjenice da je to bila lepa ideja, ali ne baš realna. Ono o čemu smo mi, Velveti, pričali, iako se činilo kao pad, bio je samo realan prikaz određenih vrsta stvari… Kada smo radili ovaj album, Andy Warhol (iako nije producirao White Light, White Heat) nam je rekao: Sada se moraš pobrinuti da izvedeš sucking on my ding dong song (jasne sexualne aluzije, naravno)…
Sister Ray snimljena je u jednom kadru. Bend je pristao prihvatiti sve greške koje su se dogodile tokom snimanja, što je rezultovalo sa preko 17 minuta improvizovanog materijala. Pesma je snimljena s Reedom koji je dao glavni vokal i gitaru, Morrisona na gitari i Tucker na bubnjevima, dok Cale svira orgulje provučeno kroz izobličeno gitarsko pojačalo. Reed je pesmu nazvao Sister Ray u znak pohvale Rayu Daviesu iz kultnog britanskog benda The Kinks.
Duck
and Sally inside
They’re cooking for the down five
Who’re
staring at Miss Rayon
Who’s busy licking up her big man
I’m
searching for my mainline
I said I couldn’t hit it sideways
I
said I couldn’t hit it sideways
Ah, it’s just like Sister Ray
says
Rosy and Miss Rayon
They’re busy waiting for her
booster
Who just got back from Carolina
She said she didn’t
like the weather
They’re busy waiting for her Sailor
Who
said he’s just as big as ever
He’s just here from Alabama
He
wants to know a way to earn a dollar
I’m searching for my
mainline
I couldn’t hit it sideways
Ah, just like Sister
Ray said
Cecil’s got his new piece
He cocks and
shoots between three and four
He aims it at the Sailor
Shoots
him down dead on the floor
Oh, you shouldn’t do that
Don’t
you know you’ll stain the carpet
Don’t you know you’ll stain the
carpet
And by the way man, have you got a dollar
Oh no man,
I haven’t got the time time
Too busy sucking on a ding
dong
She’s too busy sucking on my ding dong
Oh, she does it
just like Sister Ray said
I’m searching for my mainline
I
said I couldn’t hit it sideways
I couldn’t hit it sideways
Oh,
just like, just like Sister Ray says
Now, who’s that
knocking
Who’s that knocking on my chamber door
Now could
it be the police
They’ve come to take me for a ride ride
Oh,
but I haven’t got the time time
Too busy sucking on my ding
dong
She’s too busy sucking on my ding dong
Oh, now, just
like Sister Ray said
I’m searching on my line
I couldn’t
hit it sideways
I couldn’t hit it sideways
Oh now, just
like, just like, just like
Sister Ray says.
Ploveći čudesnim svetom Velveta, nakon šest mračnih, drogom, nasiljem, perverzijama i ludilom savremenog sveta natopljenih numera stižemo i do još jednog epskog, u stilu European son numere, čudesnog eksperimentalnog komada, neobične fuzije i još jedne transvestitske legende New Yorka. Vibrirajući, nasilnošću kakofonije i buke natopljen zvuk Vox continentalorgulja Johna Calea prodire u nadražena čula slušaoca, držeči tenziju na dugom psihodeličnom velvetovskom putu, naglašenom jezivim vokalom Lou Reeda, uznemirijućim ritmom bubnjeva Maureen Tucker i distorziranim zvukom ječećih gitara Reeda i Sterlinga Morrisona. Jako uznemirujuće, avangardno-eksperimentalno iskustvo, znatno opasnija verzija ranih, beretovskih Floyda u njihovom interstellar overdrive izdanju. Caleovski rečeno, na početku i samom kraju, album se nemilosrdno brutalno survava ka ponorima moderne apokalipse, nestajući u svojoj anti-lepoti, brišući pred sobom sve, pa i samu pomisao na bilo kakvu nadu, svetlost i lepotu koji su se još donekle nazirali na debi albumu.
Kada smo snimali Sister Ray, inženjer zvuka je ustao i rekao: Slušajte, ja odlazim. Ne možeš mi platiti dovoljno da slušam ovo sranje. Ja ću biti dole u trgovini za kafu. Kad završiš, stisni to dugme i dođi po mene. To je potpuno tačno, prisećao se kasnije Lou Reed.
Sister Ray, bilo je ludačkih 17 minuta sirovog rock ’n’ rolla s riffom koji nikad ne prestaje. To nije toliko prava pesma koliko je riff – riff koji nikad ne posustaje i snagom svog insistiranja postaje pesma. Reedovi tekstovi se kotrljaju poput struje zamagljenja svesti od seksa, droge i smrti. Celo vreme gitare i orgulje spajaju se u zvučno (kao i čulno – sensory overload) preopterećenje dok Maureen Tucker ne posustaje ni na trenutak. Na kraju 17-minutne vožnje, iscrpljeni smo! Sister ray se odmotava poput dugog sabaha, ritualnog plesa, događanja kolektivnog samouništenja, u kontinuiranoj erupciji opscenog povraćanja, psihopatskog drhtanja, perverznog nasilja, opsesivnih zabluda; pulsirajuća planina zvukova koja eksplodira na sve strane, disonantni uragan u divljini s takvom silovitošću da iskoreni celu muzičku civilizaciju: dramatična pobuna ogorčene teskobe, anarhični misticizam oslobađanja primitivnih nagona, psihoanalitička sesija, proširenje svesti, nadrealni automatski spis, oda haosu metropole, himna sveopštom ludilu.
Radili smo u vrlo malom studiju bez izolacije, tako da se sva ta buka samo razbila u još više buke, rekao je Cale.
Melodičnost i blagi kompromis prvog albuma netragom su nestali – stvarnost The Velvet Underground ovim albumom (i pre svega apokaliptičnom Sister Ray) postala je crnjom od najgorih slutnji i najtamnije, besane noći. Bilo je to suviše ekstremno iskustvo za vreme kada su se tražile i nudile neke sasvim druge priče i vrednosti, vreme kada se maštalo o opštoj sreći i ljubavi sveta. Beskompromisni, andergraund stav mračnih Velveta predstavljao je ne samo alternativu svemu, nego je delovao kao da dolazi iz neke druge ravni postojanja – usamljen i nespreman na bilo kakvu vrstu podilaženja bilo kome ili bilo čemu drugom. Sve to nije moglo dugo da traje, ali, pokazaće vreme, svojom istinitošću i kvalitetom uticaće godinama kasnije na čitave nove muzičke pokrete, pojedince i bendove svojom jedinstvenom, pionirskom, vizionarskom ulogom.
Duck i Sally unutra
Kuhaju za donjih petero
Što zure u gđicu Rayon
Zaposlenu lickanjem svoga svinjca
Tražim svoju glavnu venu
Kažem ne mogu ju pogoditi sa strane
Kažem ne mogu ju pogoditi sa strane
Oh, baš kako je sestra Ray rekla
Proživi
Rosey i gđica Rayon
Zauzete su čekaju njezinog podizača
Koji se baš vratio iz Caroline
Rekla je da joj se nije sviđalo vrijeme
Zauzete su dok čekaju njezinog mornara
Koji kaže da je velik kao i uvijek
Kaže da je iz Alabame
Želi znati kako može zaraditi dolar
Tražim svoju glavnu venu
Kažem ne mogu ju pogoditi sa strane
Ne mogu ju pogoditi sa strane
Oh, baš kako je sestra Ray rekla
Tjeraj dalje
Cecil ima svoj novi komad
Hvali se i puca između treće i četvrte
Nacilja ga u mornara
Upuca ga, ubije na podu
Oh, nisi to trebao napraviti
Zar ne znaš da ćeš zamrljati tepih?
Sad, zar ne znaš da ćeš umrljati tepih
I usput, imaš dolar?
Oh, ne, čovječe, nemam ja vremena, vremena
Previše sam zauzet sisanjem ding-donga
Oh, radi baš kako je sestra Ray rekla
Tražim svoju glavnu venu
Kažem ne mogu ju pogoditi sa strane
Oh, nisam, ne mogu ju pogoditi sa strane
Oh,to, baš je, baš preko cijelog poda, poda
Sad, tko to kuca
Tko to kuca po vratima moje odaje
Sad.. mogla bi biti policija
Došli me odvesti na vožnju, vožnju
Oh, ali nemam ja vremena, vremena
Hej, hej, hej, ona je zauzeta sisanjem na mom ding-dongu
Previše je zauzeta sisanjem na mom ding-dongu
Oh, sad, baš kao što je sestra Ray rekla
Tražim svoju glavnu venu
Tražim svoju glavnu venu
Nisam ju mogao pogoditi sa strane
Nisam ju mogao pogoditi sa strane
Oh, baš kao
Naravno, album je pre svega bio neponovljiva celina, rock muzika u svom pročišćenom izdanju – suha esencija. Ipak, uprkos svim navedenim epitetima i nesumnjivom kvalitetu zla sudba je nastavila da prati bend. Ignorisani i zabranjivani od strane medija, loše prihvaćeni od publike i kritike,Velveti ostaju bez ikakvog komercijalnog uspeha,uticaja i nade.Tome je još više doprineo odlazak Johna Calea nakon drugog albuma. Pre odlaska, nakon sukoba sa Reedom oko daljeg pravca i koncepta rada benda, Cale je tvrdio da je prvi album Velveta sadržao neke momente krhkosti i lepote, ali da je već druga ploča predstavljala totalnu kontru svemu tome, pre svega lepoti koju je zamenila sirovost i znatno neprijemčiviji, beskompromisniji zvuk rokenrola kojem je upravo težio Reed. Ne postoji bolji i ekstremniji primer za izrečenu Caleovu tvrdnju od razarajuće Sister Ray… Bio je to još jedan zvučni vid kreativnog oslobađanja rock and roll muzike, neporecivi dokaz njene vitalnosti i beskrajnih mogućnosti izraza… Pulsirajući avangardni izraz jednog čudesnog, hrabrog vremena.
By Dragan „uznemirujuće kakofoničan“ Uzelac, januar 2023.
