Hamnstad, igrani, drama, Švedska, 1948
REŽIJA: Ingmar Bergman
Mlada Berit depresivna je i samoubojstvu sklona tinejdžerica koja jednog dana skokom u more pokuša počiniti samoubojstvo. Spasi je nešto stariji Gösta, mladić koji se nakon osam godina provedenih u Indiji gdje je boravio kao pomorac, vraća radu na dokovima u Göteborgu…
Peti Bergmanov dugometražni igrani film opora je psihološka melodrama koja se odigrava na dokovima Göteborga, grada u kojem je autor na početku karijere tri godine radio kao kazališni redatelj. Ostvarenje za koje je priču napisao ugledni švedski prozaik, pjesnik i scenarist Olle Länsberg jedan je od prvih Bergmanovih filmova u kojem se on posvetio tematiziranju otuđenosti i nemogućnosti pomirenja s prošlošću, što će kasnije postati središnje teme njegovih brojnih djela. Socijalni kontekst je izuzetno važan, pa se cjelina nerijetko doima poput dokumentarca o životu radničke klase, zbog čega je u njoj moguće detektirati snažne utjecaje filmova Roberta Rossellinija i talijanskog neorealizma. Tako je do poprilici posljednje trećine filma, u kojoj dotad opori ton iznenada ustupa mjesto neuvjerljivom optimističnom ugođaju, što uz promjenu ritma rezultira ne baš sugestivnom završnicom. Glumačke interpretacije su izvrsne, Bergman sjajno koristi eksterijere u koje je u ovom filmu prvi put izišao, uspješno se oslobađajući teatarskog zaleđa i ograničenja, a redatelj se prilično hrabro ali i promišljeno bavi za vrijeme u kojem je film snimljen provokativnim motivima maloljetničke delinkvencije i njezina kažnjavanja, religijske konzervativnosti te muške hipokrizije u odnosu prema ženskoj seksualnosti.