Ne znaš za tu priču. Evo, podsjetio me Krcun prije nekoliko dana.
Ah, Gruban Malić, ljubitelj žena i ratova iz romana Miodraga Bulatovića završio je na potjernici Haškog tribunala, negdje, koliko se sjećam, među prvih deset, prvi je Radovan, pa Ratko, a deseti Gruban, i piše lijepo: Bijelo Polje, ali ne zna se kad je rođen, ne zna se ni njegov izgled, ništa. E sad, pitam se šta bi bilo sa Haškim tribunalom da je Gruban krenuo put zemlje lala. Da se preda. Ili da ih sve, naslaže, kako je samo on umio.
Da, Minesota i ja se pitam kako je to moguće. Koliko je smiješno toliko je žalosno. Napravili su sud kome mora da se vjeruje i na optužnicu postavili kurčevitog Grubana Malića iz Bijelog Polja koga je tako ingenizono izmislio Bule, ptica rugalica, da ovaj nije mogao da izdrži među stranicama knjige nego je izašao među svijet, pa napravio i ratni zločin, pa dospio na listu najtraženijih zločinaca. A postavili su ga na listu jer je neki novinar, koji voli da se kupa u bazenu poznatih pjevačica, sigurno pijan, ispričao kako je Gruban Malić silovao najviše žena u ratu.
Novinari-špijuni prodali priču. Haški tribunal je kupio, bez gledanja u zube.
Da, nijesu uhapsili Grubana. Ne vjerujem ni da će.
A mogu zamisliti kako bi bilo da se i ostali književni junaci pojave među nama – kako bi bilo veselo. U ovim našim zemljama da prodefiluju i Čarnojević i Knez Miškin i Ivan Karamazov, i Merso, i onaj što je gledao led, i onaj što je volio maloljetne djevojčice, kako bi ih udarili po obrazu, mi sveti i presveti, kako bi se opet i opet zgražavali nad njihovim nemoralom. Pogledaj oko sebe, ujedi se za jezik kada počneš da govoriš za druge da su ovakvi ili onakvi. Pitanje je percepcije Minesota. Ne vjeruj svojim očima.
Ok. Misliš drugačije.
Ok. Ali, nemoj meni Minesota, nemoj meni prodavati te priče.
Ajde pogledajmo se, stvarno, u ogledalo.
I treba da plačemo kao što plaču oni tipusi koji su čekali cijelu noć da sjednu pred Marinu Abramović, da sjednu i da je pogledaju!
Samo jedno nam ne mogu oduzeti a to je naša beskompromisnost!
I kada su Danilu Kišu rekli – znate li, uskoro će naučnici da uspiju da presade u čovjeka svinjsko srce, Kiš je odgovorio: U redu, onda će čovječanstvo groktati, osim onih kojima nije strano iskustvo umjetnosti.
Bolje njegove riječi, njegov glas:
Kad budu svi roktali svojim svinjskim srcima, poslednji koji će još gledati ljudskim očima i osećati ljudskim srcem biće oni kojima ne bejaše strano iskustvo umetnosti.
Jedan je put Minesota, to ti i ja dobro znamo.
Jedan jedini put.
http://en.wikipedia.org/wiki/Gruban_Malić
