Prokleti walk up!
Procijedih kroz osmijeh
Dok se ježim u prohladnom kupatilu
I čini mi se da razjedena četkica
Kao raščupana žica
Struže po mojim zubima…
Plašim se da ću opet pljucnuti krv
I radujem se sumagličastom plavetnilu
Koje je tako rijetko
Ovdje u Njujorku
(New York, man, New York!-ponavljam glasno)
Ovako rano ( u 4:25)…
I budilica mi ne treba
(Damn alarm!-ponavljam glasno)
Budi me, tačno na vrijeme
( Prije nego odsanjani demoni zakukuriču)
Prehlađena otekla bešika…
(Damn bladder!-kažem glasno)
Pa ponavljam osmjehnut
Vježbam izgovor…
Razmazujem pjenu, gledam se u iskrzanom ogledalu
Srećan sam što sam sam
Sam-samcit u svojoj kutiji šibica
I što sam blizu Ditmarsa
I što je blizu Ditmarsa i moj parking
(Ditmars, Ditmars!-ponavljam glasno)
I što je iz moje kutijice za spavanje
Za snove
Zauvijek otišao kržljavi Pakistanac
Koji je imao opake oči
Bubuljičavi nos
I koji je noću ispuštao smradne plinove
A jutrom lučio otužne mirise
Što možda ima neke veze
I sa njegovom nostalgijom
(His nostalgia!-ponavljam glasno)…
Brže stižem ako ne doručkujem
Otprilike dvadeset pet minuta momačkog hoda
Električnim trotinetom sam kao sijev koplja brz
No rijetko ga koristim
Akumulator se prebrzo prazni
(Eno ga zaboravljenog u parkiću
Svezan je kao predsmrtni pas)
Ali važno je da je srce puno
(Full heart! – ponavljam glasno)…
Na parkingu se penjem u svoj Cargo Wan
(Cargo Van!-ponavljam glasno)
Izubijani Ram ProMaster
Dok startujem isluženu bedeviju
Koja se nevoljno stresa
Na suvozačko mjesto
Penje se krivonogi čovječuljak
I uvijek unese svježi vjetrić sa sobom
(Biće da se svakog jutra kupa dječijim sapunom
I pljuska dobrom kolonjskom vodom
I potkresuje uredne smiješne brčiće
Pa zaglađuje skupocjenim bisernim gelom
I čupka one dlačice iz nosa
Zato su mu oči, valjda, nekako ranjive Suzne)…
Mislim da je Makedonac
Koji se pretvara da je iz Nevade
( Kao da sam ga jednom na parkingu čuo
Kako pjevuši Biljana platno beleše
Pa je naglo zamuknuo kada me je vidio
Postiđen
Kao da sam ga zatekao spuštenih gaća)
Božemiprosti
(Forgive me, God!-ponavljam glasno)
Inače, otkad radim moving
( Moving!-ponavljam glasno)
A danas je dvanaest mjeseci
Sa krivonogim brkom
(Šatro Nevada)
Nijesam progovorio nijednu riječ
Možda je, rekoh, Makedonac
A možda je, da kažem, i gluvonijem…
Nikada nijesmo radili luksuzne stanove
Ništa Upper East Side
(Ponavljam tri puta dok moj Ram ProMaster štuca
Makedonac ionako ne sluša
Dok se preslišavam
Dok sričem strane riječi
Ili je šatro Nevada načisto gluv)
Tako da i nema nekog bakšiša
A i nije mi žao
Ne želim da gledam bogate seratore
Što su mi ogadili
Ovaj i onaj svijet…
Dakle, Apartment building
(Ponavljam glasno dok čekam zeleno
Ko šljivi Makedonca
Ionako me ne sluša
Ili ne čuje)
Nema liftova
Ali ni više od četiri sprata…
Parkiram ispred Starbucks-a
(Ponavljam glasno)
Ponavljam tri puta kasirki: Double shot espresso!
Uzimam i za svog helpera
(Ponavljam glasno)
Možda je, kažem, gluv
I možda je, ponavljam, Makedonac
Ali nije lud da odbije toplu mirisnu jutarnju…
Kad smo presekali što smo imali
Kad smo odrmbačili i četrnaesti prekovremeni sat
(Jer je dvadeset sedmi u mjesecu)
Srce mi je preskočilo
Zaštucalo kao moj izubijani Ram ProMaster
Pa poskočilo, kao divojarac
A bio sam sam u kombiju
(Makedonac je, možda, zauvijek otišao
I odnio svoje brčiće, dječiji sapun, kolonjsku vodu
I svoje mirišljavo ćutanje
Nije se pojavio
Možda je zauvijek zapirio u nebesku Nevadu!)
Pa me je orosio neki ledeni znoj
Pa sam raskopčao uniformu, košulju
I prislonio hladan dlan na ožiljak
Na toplo srce
Na svoje ugrađene stentove…
Presađeni duh toplih mora
Nekako tužno vene
Kao sparuškana visibaba
U čvrknutoj saksijici…
Progutao sam jedan gumasti giros
Sunuo smlačenu metaksu
Slušao neke kudrave nosate Grke
Ili su to bili Arapi
Kako se svađaju mlatarajući
Larmaju, dižu dževu
Pa sam žurno izašao, krenuo ka kombiju
Što je blinkao na sve četiri…
Taverna se možda zove Stamatis
A može i da se zove Zorbas
Kazancakis
Giros je loš
Pa nije ni važno…
Kad budem imao više slobodnog vremena
(Free time!-ponavljam glasno)
A imaću…
I kad budem imao više love
(A lot of money!-ponavljam glasno)
A imaću…
Otići ću u Bohemian Hall-Beer Garden
(Tri puta ponavljam glasno)
I napiću se dobrog češkog piva
Jer odavno se nijesam onako čojski napio
Onako, da mi se rastuži
Da me orose lijepe suze
Da me poškrope kao sa bosiljka
Da mi prsa odlaknu
Da me preplavi milodušje
Kao plima okeana
Što se nadima i otiče razbreknut…
Bilo bi dobro
(It would be good!-ponavljam glasno)
Napiti se dobrog češkog piva
U vrijeme cvjetnog festivala
(Flower Festival!-ponavljam tri puta)
Zatrpati se cvijećem
Ha!
Možda pomisliti na nju…
(Think about her-ponavljam šapatom)
Mirisnu…
Kome li miriše sada…
Ko joj latice kida…
(Tearing petals!-ponavljam glasno)
Pa zaljuljan, sav u cvijeću
Otići u Astoria Park
(Ponavljam glasno)
Uskočiti u bazen
Zafrljačiti radnu uniformu
Ili je zakačiti na vrh ogromnog kiparisa
Što vrtoglavo probija nebo
I odozgo skočiti…
Mislim, u bazen
A prije toga, zaljuljan
Uživati u pogledu
Na Hell Gate Bridge
(Ponavljam glasno)
I pustiti suze
(To shed tears! – tri puta ponavljam)
Da odozgore kaplju
Kao kiša u East River
(Ponavljam glasno)…
Jesenas sam imao zgodu ili nezgodu
(Dok mi je žutilo i sivilo plavilo kutijicu)
I dok se ona skidala vojnički žusto
(Neka kovrdžava maslinasta kreolka koja radi po satu)
Napućena bez potrebe
Sjetna, lijepa
(Wistful, beautiful! – ponavljam glasno)
Razmakla je zategnute butine
Otpustila haltere, stresla se ljupko
Kao oslobođena ždrebica
(Freed filly – ponavljam)
Dim mi je ulazio u oči
A jesen mi milila preko ožiljka na grudima
Pa sam počeo, ničim izazvan, da recitujem
Da čatim
Kao pop molitvu
I opet jesen
I opet tutnje
Beskrajne kiše po Nikšiću…
(Endless rains!- ponavljam glasno)
Maslinasta zategnuta kreolka
Uhvati me čvrsto između nogu
Kandžasto kao sokolica
Valjda je pomislila da to tražim
Jer, valjda sam gledao dolje
Oborio pogled
Zastidio se poezije
U nedoličnom trenu…
Platio, otišla
Zategla haltere kao crne lastiše…
Hitronogo otkasala u listopad, u kišu
A Njujork jesenji sav ušao u mene
I nastavilo da romori i romori
Romori…
I tako sam raskrstio
Sa tužnim radnicama
(Sad workers!- ponavljam glasno)…
Istresao sam instant-kesicu
U tufnastu šerpicu što klokoće na rešou
(Cheerful pot!- ponavljam glasno)
Promiješao energično
Promasirao bolna zaštukla krsta
Protegao se stenjući uz krcaj
Nagutao se pilula
Opet odalamio glavom u napuklu kuglu demode lustera
A ovaj se zaklatio
Kao neko malo umiruće Sunce…
Smrkavalo se nad Njujorkom
( It’s getting dark over New York!- ponavljam glasno)
I osmijeh mi se momentalno zavijori
Kao narandžasti barjačić sreće…
Sanjao sam opet…
Sanjao sam kao nazdravljam…
Na stočiću uštirkani bijeli stolnjak
I sve kako Bog zapovijeda
Ničeg suviše
Jer malo je uvijek onima što mnogo ištu
A ja nijesam taj…
Čak ni u snovima…
Rashlađena politrica rasrđene lozovače
Orošena dvolitrica vode iz đedovog bunara
Ćikarica jake crne domaće
Kockica ratluka, zabodena čačkalica
Listići suve govedine, uz rakiju…
I oni…
Oni…
Dohodnici, odlaznici
Živi kao najživljiji život
Vječni kao Durmitor moj
I nasmijani…
Kao Sunce…
Zdravi…
Kao nacikla ljetnja zora…
Duše nam se ljube
Jutro nas ljubi…
I u snu znam
Da ću opet sanjati
I da nijesam tamo
Da sam ovdje
Dok mutno sviće
Nad Menhetnom
Nad Bruklinom
Nad Bronksom
Nad prejedenim okeanom, nad porobljenom Slobodom
Nad avenijama i bulevarima
Kuda ću tegliti ormare-teške jedrenjake
I komode-mrtvačke sanduke
I zavjese-umršene prazne ribarske mreže
I neće mi biti teško…
Njujork, čovječe, Njujork…
I u snu znam da to naglas ponavljam
I u snu znam
Da ću opet prosanjati onaj brid
Ono sječivo preko grudi
Onaj golicavi rez…preko davnašnjeg reza…
I da sam blizu…
Blizu…
Baš blizu…
Da mi srce plače
Dok se lice osmjehuje
Dok srećan, dok uplakan, dok…
Sanjam, sanjam
Sanjam…
Aj…
Voljeni svoj
Motički Gaj…
Boris Jovanović
Sunčani Breg, 3.2.2026.
