Najteže je priznati
da nisi srećan,
da te je svijet iznevjerio.
Zato o tome ne govoriš,
o tome piješ,
spavaš,
putuješ,
lutaš,
zarađuješ platu
planiraš,
pratiš šablon,
čestitaš brakove,
rođenja,
smiješ se.
(Neka neko zastane
i iskreno te pita o svemu što jesi,
da zajedno ne razumijete)
Najteže je biti razočaran glasno
zato o tome ćutiš,
u društvu,
u gradu,
u kancelariji,
u busu,
u prodavnici,
kada ti blizina neznanca
apatijom unese nemir.
(Neka nešto dodirne te
i zadrži te
da zajedno uspijete
bol i godine)
Najteže je gledati u oči
osobe koja te dugo poznaje ,
a ne vrištati,
ne zagrliti,
ne puštati,
ne otići zauvijek
i nakon toga,
u drugom licu,
napisati pjesmu o sopstvenom životu.
Jasna Karamehmedović
