poziramo i sudaramo se i ostavljamo pijanog momka u nesvjesti da ga neko drugi spasi,
na ulicama plastika i stvari koje ne vratiš već ukradeš
ljudi u redovima, nestrpljivi psuju jer njihovi razlozi su posebni
neko nešto loše je rekao samo zato što sam žena,
u protivnom ne bi imao hrabrosti
i uvijek se tako provlačimo
u žurbi, bez empatije
kao da nismo svi u boli i usamljenosti
kao da dijete ispred pekare ne vrišti sve što naučimo od prvog dana do poslednjeg
neko mi je rekao nešto ružno
samo zato što misli da sam žena koju svijet ne štiti, mora da je u pravu.
Jasna Karamehmedović
