Ratovi su imali heroje, tragične junake, žrtve, tužne sudbine. Babeljova Crvena konjica je skup priča u kojima postoji samo jedna istina ratovanja: okrutnost. Zato je maršal Budžoni htio strijeljati pisca ovog djela. Bilo je to vrijeme kada mnoge knjige nisu bile objavljivane, nije ih puštala u javnost stroga komunistička cenzura druga Staljina. Mnoge su bile tiskane ilegalno, čitane u tajnosti. Usprkos svim životnim opasnostima (naglašavam: životnim) gotovo svaki nadareni pisac je učinio svoje, probio se kroz prijetnje i zlostavljanja, svojim darom nadživio svoje progonitelje i ubojice. I Babelj je rekao mnogo toga, nitko prije njega na takav način, a ipak je za sebe ustvrdio da je pisac novog žanra: nenapisanog, nerečenog. Nije smio sve reći. Slutio je što mu se sprema. Kada je bez ikakvog razloga uhapšen, policijski istražitelji su ga natjerali da sam izmisli optužnicu protiv sebe. Onda ga ubili. Bez suđenja, jer ga sami nisu imali za što optužiti.
Predrag Finci
