Apis mellifera
Samo se ona od svih pčela koristi u praktične svrhe. Pričvršćuju gnijezda, koja se sastoje od jednog saća, o granu drveta. Život pčela je ispunjen raznim poslovima i vrlo je efikasno organizovan, iako svaka pčela postupa prema instinktivnom obrascu ponašanja. Kada prvi put izađe iz košnice, pčela nekoliko dana pravi kratke letove da bi upamtila sliku okoline. U to vrijeme ona i luči vosak, gnječi ga i daje mu potreban oblik, a zatim ga ugrađuje na mjestima gdje pravi novo saće. Takođe, čisti košnicu, a može da služi i kao čuvar. Poslije tri nedjelje života počinje da skuplja hranu.
Pčela posjeduje neku vrstu dara procjenjivanja vremena, jer može da se privikne da posjećuje određeni izvor hrane svakog dana u isto vrijeme. I ne samo to, ona može da uputi i druge članove košnice na to mjesto, a da ih sama ne prati.
Dok je voz ulazio u stanicu na peronu sam bio jedini putnik. U trenutku kada sam nogu stavio na prvi stepenik, vidio sam je. Sasvim mirno ušla je u isti vagon, samo na drugom kraju. Vagon restoran.
Prolazim pored konobara, i oni su vidjeli, možda iz malo drugačijeg ugla, stajali su nalakćeni na šank, vidjeli nju koja je ulazila u restoran sa druge strane.
Dobra – kaže jedan.
Dobra – kaže drugi.
Sjeo sam nasuprot nje, tako nekako na sredini restorana, naručio čašu vina, bijelog. Odlučio sam tog jutra zbog stomaka, bubrega, sisa, da više pivo ne pijem. Samo vino. Od crnog mi crne usne, od bijelog ne bijelim. Pogledala me je, pogledom koji nije ništa kazivao.
Konobar koji je prvi rekao dobra sjeo je za njen sto. Kao da su se znali. Da nijesam čuo njegov razgovor sa debelim kolegom, mislio bih da se znaju. Razgovarali su. Pored mene za stolom tri biznismena, odijela, kravate, naočare i tako to, pili su vino, crno i smijali se. I još jedan sto je bio zauzet. Pijani muškarac i troje djece.
Biznismeni pričaju masne viceve, samo njima smiješne, i u priči im se pijanac polako pridužuje, ali kada počinje da priča o situaciji u zemlji, o politici i političarima, koje po njemu sve treba objesiti u glavnoj ulici jer su svi lopovi i prevaranti, biznismeni se više ne smiju, piju bez riječi i gledaju kroz prozor.
Uništili su zemlju! Sve su upropastili…Pogledajte nju – pokazuje pijanac svoju ćerku, koja ima desetak godina i gleda nezainteresovano muškarce za drugim stolom – pogledajte je – za par godina će morati da se jebe za pare, jer neće imati ni posla, ni hrane, ništa! Tata joj ništa neće ostaviti i negdje će stopirati i onda će je taj jebati! Za večeru, za ručak će morati da se jebe.
Miluje djevojčicu, biznismeni negoduju, kažu, nemoj tako pred djetetom. Tada je žena otišla u WC, a konobar namiguje biznismenima i govori – jeste li vidjeli šta je riba. Klimaju glavama, svi.
Od danas si prestao da piješ pivo? – bilo je to pitanje na koje nijesam odgovorio. Sjela je za moj sto. Nagnula se preko stola i prošaputala:
Konobar bi rado da me odvede u neki samo njegov kupe. Znaš li šta upravo priča kolegi. Da imam najbolje dupe na svijetu. Znaš li šta mu kolega kaže?
Slaže se sa njim? – i ja šapućem, pomislim – kao zavjerenici neki.
Žena mu umire.
Kome?
Kolegi, onom debelom. Upravo je operišu. Uskoro će mu javiti da je dobro. A nije. Biće večeras dobro, i sjutra veče. Preksjutra ujutru već, biće to za nju neki drugi horizonti.
Konobar nas je uslužio.
Nije mu pravo – kažem joj.
Nije. Misli da volim mlađe.
Zatim ćutimo neko vrijeme. Razmišljam da nešto kažem, onda odustanem.
Kako voz uđe u tunel, pogledam je u prozoru.
Pijanac voli da dira svoju ćerku, uveče, napije se, onda je pipa i isto joj ovako govori, kako će je muškarci kada bude stopirala…a on će poginuti baš na pruzi, raznijeće ga voz u tunelu, istražni sudija će za novine reći da nikada do tada nije vidio tako užasan prizor, a mala će završiti školu i udati se, ali nikada neće doživjeti orgazam, biće hladna kao led na svaki muški dodir..
Šta je sa biznismenima?
Nijesu biznismeni, prevaranti su. Dvojica sa tvoje lijeve strane već narednog mjeseca biće u zatvoru, ovaj treći će otići na selo, kod rodbine, sakriće se i ostati tamo.
Šta je sa mnom?
Bilo je to kao gatanje, igra gatanja, kao da smo izvrnute šolje i ona je ta koja ih okreće i gleda. Pogledaj u moju šolju, reci mi nešto – htio sam da kažem.
Onda sam ugledao konobara sa novinama u rukama kako zamahuje ka prozoru.
Šta radi konobar – pitao sam je.
Hoće da ubije pčelu – odgovorila je i glasno uzviknula:
Sačekaj!!
Konobar je stao. Prošla je između stolova, i pijani otac i tri pijana biznismena ili tri pijane varalice, gledali su u njeno dupe. I ja sam gledao u njeno dupe – izgledalo je fascinantno u helankama, savršeno zaobljeno, zategnuto, kao kad neko dijete napući obraze…
Sačekaj – rekla je zbunjenom konobaru. Prišla je prozoru na kome je pčela uzaludno pokušavala da prođe staklo i nađe slobodu, i ispružila dlan. Pčela se na dlan spustila kao na neki cvijet.
Koji prozor može da se otvori? – pitala je.
Ovamo – rekao je konobar. Otvorio je zadnji prozor, kod šanka, žena je prišla i ispružila ruke.
Svi smo ćutali.
Sišla je na sledećoj stanici. Pozdravila me je. Rekla:
Čuvaj je. Izuzetno je vrijedna. Drugačija. Ne budi sebičan. Čuvaj Svijet koji imaš.
Konobari su se grlili.
Častim – rekao je debeli konobar – častim cijeli restoran!
Šta je bilo, rođendan? – pitao sam drugog konobara.
Ženu su mu danas operisali. I upravo sada su javili da je sve ispalo dobro.
Iz zbirke priča Heroji
