Skorašnji članci

Anatomija Fenomena

Drvena klupa [Tema: Drainac]

U ovom gradu više me ne poznaju ljudi ni psi, prozori na kućama zatvaraju se kad prođem, ali ja ovamo često dođem, da odveć ne bude sam moj prijatelj jedini, stara, drvena klupa, na kojoj smo sedeli mi po letnjoj mesečini. Sada je to samo daska na kolju, iskrivljena od […]

Art

Mala moja – Uglavnom se udrvenim ispred tezge

Uglavnom se udrvenim ispred tezge dok ti pitaš,birkaš i spuštaš u kesu.Počeo sam i to da volim.Ti ispred, ja za tobom, šarenilom mi se pune oči.Zastanemo nekoliko puta ispred nekoliko tezgi,pristanemo u male luke.Kao brodići.Mali papirnati brodići koje je neko otisnuou nekoj lijepoj igri…Jedan za drugim, veselo, vijugavo, sigurno…Kad napuniš […]

Notes

O zavičajnim Itakama

U ritualima, Egipćani i Sumeri, šaputali – Gornje je! Heleni i Romani klicali – Naše je! Biblija zavjetovala – Zadnje je! Mag sa devet muza u aleksandrijskoj eri obznanio svijetu – Veliko je! Krvavih ruku iz peloponeskog rata i prognanik, Tukidid, sa ostrva ljubomorno recitovao – Helensko je! Govornik i […]

Anatomija Fenomena

Marlenka [Tema: Dubravka Ugrešić]

Film irske režiserke Amy Rowan Adam & Paul prikazuje jedan dan u životu dvojice dablinskih besposličara, alkosa i narkomana. Mladi ljudi s dna, koji kao da su ispali iz kakve Beckettove drame, lutaju današnjim, evro-Dublinom u potrazi za novcem, drogom i alkoholom. Na klupi u parku, gdje žele dvojica prisjesti, […]

Film

Rim – Roma [Velikani filma – Felini]

Roma, igrani, humorna drama, Italija, Francuska, 1972 REŽIJA: Federico Fellini ULOGE: Peter Gonzales Falcon (Fellini kao osamnaestogodišnjak), Fiona Florence (Dolores, mlada prostitutka), Pia De Doses (princeza Domitilla), Marne Maitland (vodič u katakombama), Renato Giovannoli (kardinal Ottaviani), Anna Magnani, Gore Vidal SCENARIJ: Federico Fellini, Bernardino Zapponi FOTOGRAFIJA: Giuseppe Rotunno GLAZBA: Nino Rota […]

Anatomija Fenomena

Svi smo u opasnosti – Poslednji intervju s Pjerom Paolom Pazolinijem [Tema: Pazolini]

Uvod Ovaj razgovor je vođen 1. XI (1975), između četiri i šest sati popodne, nekoliko sati pre Pazolinijevog ubistva. Želim da naglasim da ovaj naslov nije bio moja već njegova ideja. Tačnije, na kraju razgovora, kada smo se, kao i ranije, u nekim stvarima našli na suprotnim stranama, pitao sam […]

Art

Voda

Samo me još voda držitoplo,mekobez nestrpljenja… zatvara mi očioduzima težinupodiže bokovei grudipuštada se lako okrećem u orbitinjene prozirnebeskonačnostikao predznak dugog putovanjau prostranstvood maglinai zvezda Aleksandra Leković