Beograd su oslobodili patrizani NOB-e uz veliku pomoć Crvene armije koja je došla sa sjeveroistoka na molbu Tita upućenu Staljinu krajem avgusta 1944. Još uvijek postoji mnogo živih svjedoka operacije.
Tito je dao čast Peku Dapčeviću da on komanduje patrizanima u toj operaciji (vjerovatno Titova politička odluka kako bi smanjio sujetu pola Srbije u slučaju da je Koča Popović bio komandant).
Onda je Srbija četrdeset godina slavila Peka generala i Dan oslobođenja Beograda.
Poslije je dvadeset godina slavila isto ali tiho i u novom aranžmanu, polulažnom. Jedino je datum bio apsolutno tačan. Distanca od partizana se podrazumijevala.
Samo se Rusi nijesu nikada dovodili u pitanje. Rusi Srbima podjednako dobro idu i uz Peka i uz Dražu.
Opet parada.
Beograd slavi oslobođenje!
Rusi, konstanta, a sa njima još ko?
Predsjednik Srbije, političar četnicke ideologije. Premijer isto, dakle Vlada Srbije.
U govoru predsjednika zajedno: Stepa Stepanović, Mišić, Sutjeska, Koča Popović, Košare (bitka iz 1999. sa Albancima?!).
Masa pjeva “đeneralu Draži” do ludila odana Crvenoj Zvezdi i Partizanu.
I Putinu! “Putine Srbine!”
U ime Crne Gore ukazuje se prilika ambasadora, posljednji red, posljednji lijevo.
Iz Crne Gore bivši predsjednik, mladokomunista, brko, i iza njega prvak srpske političke stranke, četničke ideologije.
Iz Hrvatske, prvak srpske političke stranke u Hrvatskoj.
Iz Bosne, prvak srpske političke stranke u Bosni.
U rukama mase slike Putina!
Zastave srpske i ruske!
Ni Tita ni Peka, ni Titovih ni Pekovih. Ličana, Dalmatinaca, Krajišnika, Bosanaca, Slavonaca, Durmitoraca?!
Toma u govoru kliče srpskom junaštvu i bratskoj Rusiji (jednom izgovara Sutjeska, jednom Koča Popović i jednom partizani). Ruskog komandanta Tolbuhina, Žukova i druge Ruse – Sovjete, pominje sedamnaest puta.
U egzaltaciji, premijer Srbije odlučuje da kisne kao da smrt nije ništa. Snimam! Vlada Srbije podsjeća na Snorkijevce.
Ni jugoslovenske zastave ni petokrake, makar simbolično, kao pomen.
Ko je onda, nakon jučerašnje parade, oslobodio Beograd?
– Rusi!
Tačno, Sovjeti tačnije ali `ajde…
– Srbi!
Tačno, ko još?
– …..
Nijesam vjernik mada mi je bliska ideja boga koja bi živjela u ljudskoj savjesti. Stoga me onaj pljusak nije iznenadio.
