I.
Vanja, govorim ovo
jer nemam zvijezde da ti darujem.
Jer ne znam gdje živiš,
pa cvijeće ne mogu da ti donesem.
Riječi, riječi i samo obične riječi.
Ipak, mislim da volim te.
Ne trebaju razlozi. Nikakva objašnjenja neobjašnjivog.
Samo tračak svjetla u tvojim dubokim i plavim i prekrasnim očima;
Pa da budem tvoj – nesuđeni prosjak.
I meni je sve to jasno, no ipak nekako teško to podnosim.
O Vanja, kad bi samo bila tu, sanjati bi bilo nepotrebno.
II.
Ugasio sam svjetlo
I sjeo na rub razbacana kreveta.
Pijem i čekam te.
Ti za me više ne znaš
I ne dolaziš.
Ja sam samo bahati sanjar.
Tuga se cijedi niz zidove
I kaplje u moje suhe oči.
Isplakao sam svaku svoju kap
I predao ih tvojim modrim vodama.
Lijepa si. Lijepa si da boli.
Tu je svaki epitet suvišan.
Ja ne mogu da te uspoređujem,
Jer ti si ono jedinstveno
Koje me čini postojanim.
O Vanja, kako je samo prekrasno sanjati.
Pustiti mašti na volju
I gledati slike s putovanja na koja nikada nismo otišli.
O Vanja, ti si moj jedini grijeh, a ja sam najsebičniji grešnik.
Za mene nema oprosta, ja griješim opetovano.
Sada opet pijem i polijevam se vinom.
Bacam se na leđa i zamišljam da sam Dionis,
I da si ti na meni
I da smo goli
I da jedva dolazimo do daha
I da smo mladi, znojni i strasni
I da smo stari, naborani i nasmiješeni
I da držim glavu na tvojim grudima
I da se gušim u tvojim plavim očima
I da nas nije strah svega što će doći
I da zagrljeni spavamo
I da sam netko koga bi možda mogla voljeti
I da je to sve to istina.
III.
Kao da su te isklesali od zvijezda i vodopada.
O Vanja, ja se gubim u prostranstvima tvojih oceana
i zamišljam svijet tim tvojim divnim plavim očima. Napolju je zima Vanja, a ja sam bez kaputa. Zagrli me!
Za čuperak tvoje kose prešao bi kozmos u samo dve, tri stope.
Kao mjesec vrtio bih se oko tebe – nježne modre zemlje, sramežljiv, no blistav.
O Vanja, brzo li prolaze svi usamljeni trenutci i teški li su sati kada nemamo čega da se sjećamo.
Sterilne spilje i gluha samoća.
Draga, nepoznata moja Vanjo,
Hvala ti što si me zaljubila u sebe.
Sada znam, usprkos svemu, ipak je lijepo biti živ.
A ako se ikada opet sretnemo
Ti prisloni svoje usne na moje
I biti će to pjesma svih ljubavi ovoga svijeta.
Patrik Weiss
