U zaboravljenom podrumu
Sa zidovima od magle
Lepršaju strahovi i drhte
Dok se iz ponora čuje jecaj
Koji sve više obuzima
Svaki korak
I briše sve što se nekad
Moglo zvati ljubav
Dogorijeva misao i dah
Ispod siline želja i nadanja
Poput zalaska Sunca
Dok bjesne gromovi
Po ravnim poljanama
Gdje je nekada rađalo žito
Uveo je najljepši cvijet
A stope su mi teške
Dvije betonske ploče
Spomenici!
Zato groblje ne posjećujem
Spustim se povremeno
U zaboravljeni podrum
Gdje čujem tvoj vrisak
Okupam se maglom
Pa izađem svjež
Iz podruma u grob..
Milovan Kljajević