za D.C.
I sedoh na ivicu otomana
u
dalekom egzotičnom gradu
dotle se iz obraslog vrta
probi
ona puzavica
i nema vrta ni vrča
nema ni šedrvana
nema
ni njenog groba
ni nas
naša su srca obrezana
Obavi nas svud po koži
i glasu i želji trnjem
i prereza nam grlo želje
a on umesto pozdrava
ti u drugi hram idi
Svete tebe su pojeli pacovi
ti
si samo piljevina
drveta koje odbacuje
bolesni deo sebe
ti
si grana
Zorica Bajin Đukanović