Đavole, kako smo lijepi, kako smo slatki, kako smo opasni, surovi, svirepi, kako smo posebni, kako smo bezbrižni, laki, nežni, kako smo ratoborni, kako smo iskulirani, kako smo na belom i crnom u isti mah…
Đavolčiću, kako smo isti kao drugi, kako smo posebni, kako nas se ništa ne tiče, kako nas boli dupe, a nikada glava, kako smo ljupki i krvožedni, kako je ljubav-fuj, i kako super mrzimo, kako neodoljivo preziremo one koji su po svemu bolji od nas, a ne smiju da budu bolji, jer mi smo naj, naj, naj…
Đavole, kako nas svi vole, kako nam zavide i kako je to neopisivo lijepo, kako se okreću za nama, kako uzdišu, kako nas gledaju beznačajni gubitnici koji ionako nemaju pravo na sreću…
Đavolčiću, mi smo tvoja djeca i ne daj nas nikom, prošla su Božija vremena, taj matorac je odavno izgubio sve svoje bitke, on je raspeti odrpanac kome se klanjaju odrpani poraženi raspeti mali prašinari koji nas smaraju svojim životićima i koji bi da mijenjaju i ruše naš slatki pakleni raj kao onaj njihov što je u njihovoj tužnoj bajci prevrtao naše zelenaške stolove u onom našem Jerusalimskom hramu…
Đavole, kako su nam tate uspješne, kako se mi umiljavamo, kako se mi prikradamo, kako smo mi mazni i neodoljivi, bezazleni i mudri kao edenske zmije, kako uvijek dobijemo i više nego što tražimo i kako dobro prodajemo i lažiljubav i Judin poljubac, kako smo mi napredan porod naprednih očeva i kako mi, do bola uspješno, do gađenja šarmantno, do smrti veselo, vladamo ovim svijetom…
Đavolčiću, kako nas mnogo ima, kakva smo mi nasmijana bjelozuba povorka, kakva smo mi mirisna horda, kakva smo mi urbana rulja i kako ponosno gazimo preko ništavnih retroljudi, kako marširamo u ritmu apokaliptičnog tam-tama, kako se ne obaziremo i kako na kržljave izlizane riječi uzvraćamo ubitačnom siktavom psovkom koja je naše ime, naše prezime, lozinka našeg selfi- bratstva…
Đavole, kakvi su naši predvodnici, naši alfa-mužjaci, kako je lijepo ići za njima, kako im se divimo, kako ih gotivimo, kako je veličanstveno odrastati u njihovom moćnom hladu, kako smo mi zahvalna divizija našeg Vođe i svih naših gospodara koji su nam skrojili svojim makazama ovaj divni selfi-svijet…
Đavolčiću, kako smo mi nestašni, kako mi volimo da prodajemo mućkove, kako mi uživamo u prevari, kako smo mi veseli pitomci naših mračnih akademija, kako se dobro snalazimo u mraku i polutami, kako preziremo dan i bistru vodu, kako kinjimo slabiće koji su višak i zubna bolest, kako se mi obračunavamo sa njima, kako ih kupujemo za trideset srebrnjaka, kako gazimo njihova lica, njihove otvorene knjige…
Đavole, kako smo uspješni i brzi, kao brzi vozovi u mračnom tunelu, kako imamo sve, i kako možemo sve, kako ćemo i mi jednoga dana kao naše tatice vladati malenim carstvom, kao ćemo im podići spomenike zahvalnosti, jer su od svega napravili neodoljivi vrt uživanja i kako ćemo gubitnicima razoriti hramove, jer su od svega htjeli-ništa, prodavali nam muda za bubrege, nudili muku saznanja i nevolju spoznaje umjesto bluda i razvrata…
Đavolčiću, kako je sve neopisivo lijepo u našem selfi svijetu, kako smo neopisivi mi-tvoji mali ljupki egomanijačići, kako je lijepo reći-šta me se tiče i baš me briga, kako je dražesno gledati samo naprijed i kako je čarobno kad je ispred tebe samo ogledalo…
Đavole, pogledaj nas, mi smo tvoja razigrana hiperaktivna dječica, mi smo budući vladari ovog selfi-svijeta, naučili smo sve, prevazići ćemo i svoje učitelje, znamo sve, znamo kad, kako, kome, koliko, posisali smo znanje od svojih tatica, od dubokodžepnih superheroja ledenog srca…
Đavolčiću, svaki naš selfi je herojski akt, savršeniji smo od Apolona, rodili smo se u zlatnoj pjeni, u kolijevci našeg boga-novca, od majke pohlepe koja nas je zadojila mlijekom nezajažljivosti…
Đavole, uživaj i ti sa nama, nikada dosta uživanja, nikada previše viška, jednom se živi, ti to dobro znaš, vidi kako živimo, kako znamo, kako umijemo, kako ne odustajemo, kako nam sviće izdajnička zora, kako nam padaju noći-miline, mi smo mali Minotauri, naša mala država je naš voljeni lavirint…a Tezeja-niotkud…
Đavole, Đavolčiću, ublaži naše laokoonovske muke, odsviraj još jedan bluz za tvoju tužnu djecu…