Sjećam se tog prozora u sobi,
toliko sreće pored njega,
samo sam postojala, posmatrala, maštala
i sve je bilo moguće u tom pogledu sa prozora moje sobe,
neko cijelog života ne osjeti to što sam ja
u toj običnosti
do suza voljela
ljude
i nebo
i muziku
valjda sam znala da jednom to tako neće biti
pa sam unaprijed
sve sam unaprijed.
Jasna Karamehmedović