Jasan Pogled
Tetka ga je bahato i osiono iščupala iz korijena. Donijela ga je u kućicu na ledini sa malim busenčićem sjećanja i bijelih laži koji mu osta od razbokorene bujnosti prošloga života. Dolazio sam mu počesto. Oživljavao bi kad bi me vidio. Iz vegetiranja je prelazio u burnu logoreju. Oči […]
Stalno je govorila: Gledam ih sa prezrenjem. Stalno sam želio da me gleda. Nikada me nije gledala. Samo je pričala i krila oči. Kad me je konačno pogledala, stresao sam se od prezira u lijepim očima. I ostavio sam je. Kao umiruću pčelu. Nosim žaoku u srcu. Ostavljaš ga na […]
Gospođa majka i gospodin otac umarširali su pognutih glava (savjest je vjerovatno spustila njihova čela), tačno na sveti dan mog rođenja. Majka je dobrodržeća gospođa koja za sobom vucara opojne mirise parfema, dezodoransa i krema, a otac olinjali gospodin bijele kose koji razmišlja o kraju i koncu, ali se […]
Svako ima svoju muku. I sve je ovo jedno veliko tantalište, moj otantaljeni zemljače. Nema dana koji mi želimo, ni blaženstva za kojim čeznemo. Kao što se dobro zna. Mučio se i Lučonoša Tajnovidac, lovćenski Prometej, pa kako da se mi ne mučimo? Bio bi odista grijeh taj životić bez […]
Oblaci se rasturaju kao ovčice, mlado sunašce blještavilom plavi Pariz. Sjedim u kafeu pod mlazom svjetlosti opijen, umrtvljen. Zvecka led u čaši koju prinosim drhtavom rukom. Žućkasta tečnost pojačava osjećaj tupe mučnine. Tromi pogled luta unaokolo. Muška izbrijana lica umivena svježinom, ženska svjetlucaju pahuljastom nježnošću, miris kafe, kroasana, tople […]
Posljednje noći u predačkoj osredačkoj kući sanjao sam paganske bogove. Na utrini ispod granatog hrasta raste perunika, kopriva, u daljini zaboravljen nasad prezrele pšenice crkava pod bičevima zlokobnog sunca, brzo se navlače oblaci, sa upaljenih polja slapovi pare utiču u razjapljenu čeljust neba, sijev munje, strahovit tresak, ognjeni pijetao […]
Ovo je svet pobednika i gubitnika. Pobednici ubijaju i uživaju, poraženi pate i teše se bajkama o poštenju i pravdi (Stanko Cerović) U pećini smo. U pećini od rođenja. Većini je – Platonova pećina, a nekim srećnim nesrećnicima-tamni vilajet. Većina gleda i sluša sijenke. Okovani vratovi. Okovan razum. Okovano srce. […]
Granati voćnjak, on među stablima, dolje šumi noćna rijeka, stenje i cvili pod dijafragmom. Kad mu je svega dosta, kad nema novca ni prijatelja, kad nema snova ni alkohola, kad nema smisla ni lakih droga, ode tamo gdje je noć mrklina i šumni muk, ode da čeka i sluša ribe […]
Mokra kaldrmisana ulica. Teško hoda osjećajući bol u bogaljastoj nozi. Pokušava zapaliti lulu, kofer je težak, spušta ga u baru i najzad uspjeva. Izdužena silueta se približava, dugajlija pali redom fenjere ulične rasvjete i sve izgleda idilično dok se zrake svijetla roje i rasplijeću osvjetljavajući mutnu mokrinu. Osjeća sasvim jasno […]
Razblažite rakiju prepečenicu i gusto vino razblažite u danima blagim. Samo ne razblažujte krv i ljubav, ne razblažujte u ime blagih dana. Jedno je, blagi zemljače, razblažiti, a drugo je blagim učiniti, ti to dobro znaš, a ja za tobom sričem blagdanske riječi. Nadam se da ću blagošću umiti lice […]