Tag: Boris Jovanović

Art

Balada o predsjedniku

Znam da je volio da kreše luksuznu udatu ševaljku koja je živjela u mom ulazu. Znam, ali se pretvaram da ne znam. Predsjednik je dolazio kod mene otprilike jednom mjesečno. U predsoblju je smicao kravatu i raskopčavao gornje košuljsko dugme. Bio sam njegov drugar sa basketa, zemljak i imenjak.Sve teže […]

Jasan Pogled

Mile moje utopije

Pa ma­kar da je sni­jeg, pa ma­kar da zdra­vi ci­je­lac ni­je uto­pi­ja, sve bi, či­ni se, bi­lo lak­še. Sni­jeg- uto­pi­ja, blju­zga­vi­ca-stvar­nost. Ta­ko ti je to s na­ma Ser­bi­ma i osta­lim lju­đi­ma ko­ji su va­vi­jek htje­li ono što ni­je­su mo­gli ima­ti, a ono što su ima­li ni­ka­da ni­je­su ču­va­li. Uto­pi­stič­ka če­ljad […]

Art

Eskimska ruža

Sintija Osterman piše: Djeca starosjedilaca kanadskog Arktika umiru udišući sve što može da posluži kao droga, uključujući benzin, bijeli lak za korekturu, hemikalije za protivpožarne aparate. Brzo i jeftino. Odmah vas omami. Nema godišnjih statističkih podataka o smrtnim slučajevima prouzrokovanih udisanjem opojnih gasova, međutim, posledice se vide u praznim pogledima. […]

Jasan Pogled

Cvijeće zla

Ta­ko ti je to, ze­mlja­če, za­že­liš da opje­vaš gor­sku lje­po­tu u je­se­njem va­tro­me­tu, po­že­liš da se zdi­viš gor­štač­koj zdra­voj sna­zi i či­stom ži­vo­tu, za­u­miš da u her­ba­ri­ju­mu du­še po­hra­niš la­ti­cu Ivan-be­go­ve ru­že što je iz­ni­kla ne­gdje u mo­rač­kim pla­ni­na­ma, oza­riš se do­bro­tom lju­di ko­jih još uvi­jek ima i ko­jih će […]

Art

Bibliotekar

Nje­gov brat Bla­ško, grad­ska du­go­no­ga hi­je­na i ka­ma­taš, ka­že mi la­kon­ski sr­ku­ću­ći ohla­đe­ni espre­so u Grad­skoj: -Smje­stio sam ga u naj­bo­lju bol­ni­cu za te slu­ča­je­ve. Vi­še mu ni­šta ne mo­gu. Je­bi ga. Osta­vlja me za sto­lom. Raz­mi­šljam o Bla­ško­vom bra­tu, do­bro­du­šnom bi­bli­o­te­ka­ru ko­jem su oči če­sto oti­ca­le i su­zi­le. Ka­ko […]

Art

Trijade – Džin i Dželati

Džin Ima u njegovom kosmosu, među lišćem na granama, i porodica skitača. Ima veselog žagora, grozdova radosti ili vjetrovitog huka i tugovanki. Ima i lakih snova i razbucanih kesa. Ima i divljenja i prezira. Iznikao ko zna kad, oko njega nikao grad i zaspala grobišta. Čuva ih svojom krošnjom, drži […]

Jasan Pogled

Stid naš nasušni

Dobar čovjek može se postidjeti čak i pred samim sobom A.P.Čehov Znam, zemljače, da je deplasirano pisati, recimo, o stidu, u vremenu zastiđa ili bestiđa, zavisi od perspektive. A perspektive u besudnoj zemljici i besudnim zemljama su zastidne ili bestidne, u zavisnosti, opet od perspektive iz koje gledamo… Znam, zemljače, […]

Art

Trijade – Čuvarka i čobani

Čuvarka Samo su izabranici mogli da uživaju u njenoj užasnoj ljepoti. I to samo ljeti kad sunce izbulji ognjeno oko. Znala je da prođe sredinom puta blistava i sjajna. Ili da zastane, pritajena u hladniku, odmarajući nabrekli život. Za njom je vijugalo divljenje i strah. Nema junaka koji joj se […]

Art

Samoubistvo

On je lijep čovjek, pravi frajer, neodoljiv ženama kao recimo Bred Pit ili neki slični holivudski mamlaz. Ona je užasna žena, pravi-pravcati tenk ili samohotka pod čijim gusjenicama se drobi put kojim prolazi. Naduvena zlom. Do podne mrzi sebe, od podne cijeli svijet, kako su to govorile zlobne komšinice načičkane […]