Znam da je volio da kreše luksuznu udatu ševaljku koja je živjela u mom ulazu. Znam, ali se pretvaram da ne znam. Predsjednik je dolazio kod mene otprilike jednom mjesečno. U predsoblju je smicao kravatu i raskopčavao gornje košuljsko dugme. Bio sam njegov drugar sa basketa, zemljak i imenjak.Sve teže […]
Tag: Boris Jovanović
Mile moje utopije
Pa makar da je snijeg, pa makar da zdravi cijelac nije utopija, sve bi, čini se, bilo lakše. Snijeg- utopija, bljuzgavica-stvarnost. Tako ti je to s nama Serbima i ostalim ljuđima koji su vavijek htjeli ono što nijesu mogli imati, a ono što su imali nikada nijesu čuvali. Utopistička čeljad […]
Eskimska ruža
Sintija Osterman piše: Djeca starosjedilaca kanadskog Arktika umiru udišući sve što može da posluži kao droga, uključujući benzin, bijeli lak za korekturu, hemikalije za protivpožarne aparate. Brzo i jeftino. Odmah vas omami. Nema godišnjih statističkih podataka o smrtnim slučajevima prouzrokovanih udisanjem opojnih gasova, međutim, posledice se vide u praznim pogledima. […]
Cvijeće zla
Tako ti je to, zemljače, zaželiš da opjevaš gorsku ljepotu u jesenjem vatrometu, poželiš da se zdiviš gorštačkoj zdravoj snazi i čistom životu, zaumiš da u herbarijumu duše pohraniš laticu Ivan-begove ruže što je iznikla negdje u moračkim planinama, ozariš se dobrotom ljudi kojih još uvijek ima i kojih će […]
Trijade – Šaljivdžija i šala
Šaljivdžija Ne može se tek tako pronaći šaljivdžija. Bilo bi lijepo da šaljivdžija završi. On je u svakoj priči. On je na kraju beskraja. Šala Šala kraju ŠŠ Šalio sam se (Kraj zbirke Trijade)
Bibliotekar
Njegov brat Blaško, gradska dugonoga hijena i kamataš, kaže mi lakonski srkućući ohlađeni espreso u Gradskoj: -Smjestio sam ga u najbolju bolnicu za te slučajeve. Više mu ništa ne mogu. Jebi ga. Ostavlja me za stolom. Razmišljam o Blaškovom bratu, dobrodušnom bibliotekaru kojem su oči često oticale i suzile. Kako […]
Trijade – Džin i Dželati
Džin Ima u njegovom kosmosu, među lišćem na granama, i porodica skitača. Ima veselog žagora, grozdova radosti ili vjetrovitog huka i tugovanki. Ima i lakih snova i razbucanih kesa. Ima i divljenja i prezira. Iznikao ko zna kad, oko njega nikao grad i zaspala grobišta. Čuva ih svojom krošnjom, drži […]
Stid naš nasušni
Dobar čovjek može se postidjeti čak i pred samim sobom A.P.Čehov Znam, zemljače, da je deplasirano pisati, recimo, o stidu, u vremenu zastiđa ili bestiđa, zavisi od perspektive. A perspektive u besudnoj zemljici i besudnim zemljama su zastidne ili bestidne, u zavisnosti, opet od perspektive iz koje gledamo… Znam, zemljače, […]
Trijade – Čuvarka i čobani
Čuvarka Samo su izabranici mogli da uživaju u njenoj užasnoj ljepoti. I to samo ljeti kad sunce izbulji ognjeno oko. Znala je da prođe sredinom puta blistava i sjajna. Ili da zastane, pritajena u hladniku, odmarajući nabrekli život. Za njom je vijugalo divljenje i strah. Nema junaka koji joj se […]
Samoubistvo
On je lijep čovjek, pravi frajer, neodoljiv ženama kao recimo Bred Pit ili neki slični holivudski mamlaz. Ona je užasna žena, pravi-pravcati tenk ili samohotka pod čijim gusjenicama se drobi put kojim prolazi. Naduvena zlom. Do podne mrzi sebe, od podne cijeli svijet, kako su to govorile zlobne komšinice načičkane […]

