Tragedija je život u krupnom planu. Komedija je život u totalu Čaplin Srećko zna mnogo stvari i to i nije baš neka sreća. Posebno danas i posebno ovdje. Ali, on je srećan zbog tog znanja iako ga ono ne čini srećnim. Teško je shvatljivo, ali je baš tako. Poznajem čovjeka. […]
Tag: Boris Jovanović
Trijade – Žena i Život
Žena Zaškripi razglavljena štikla. Ošine je pravdoljubivi bijes. Mogla je da bude Žana Dival, nekome. Tegli nabijene plastične kese. Damari joj svitkaju u otečenim prstima. Stavlja mu novine pod nos. Gura im kašiku u usta. Ošine je miris zaprške. Cijedi joj se život kao njihove sline. Suze joj se krune […]
Ko to tamo peva?
Putin prijehal u raspevani Beograd. Dobrodošli, Vladimire Vladimiroviču! Između Vas i krvoločnog dobitnika Nobelove nagrade za mir, onog gospodina koji umjesto bijelih golubica diljem svijeta šalje dronove, ipak biram Vas. Iz moralnih i emotivnih razloga. Između vojne i gej-parade, ipak biram ovu prvu. Iz moralnih razloga. Mada paradiranje baš i […]
Eci-peci-pec
Ako u čovjeku već postoji očaj, nesigurnost, strah, zašto bismo to krili, ukoliko želimo da prikažemo svu punoću života? Mnogi filozofi se pitaju da li već to što postoji konačnost ljudske egzistencije nije opravdan razlog za čovjekovo osjećanje ništavila. Ja, međutim, ne mislim tako kao egzistencijalisti. Smatram da moram da […]
Trijade – Elegičar i Evropa
Elegičar Kad se navuče malo sumraka, češka perutavu čekinjastu bradicu. Gleda iznad krošnji obliveni suton. Sjeća se da su ga zvali Tolstoj. Podnapiti profesor hvalio je bujnost njegove brade. Gromko je izgovarao stihove jurišne, oslonjen na raspukli memljivi zid, naboden na prašnjave klompe. Zrenuo je prezrelim ljetom. Bio je glumac-amater […]
O zavisti i drugim demonima
Zloća, zavist, adsko nasljedije/ Ovo čojka niže skota stavlja/ Um ga opet s besmrtnima ravni! Njegoš To je prirodno stanje stvari, dragi rođače. Zavist i mržnja zemlju griju i sunašcu daju sjaj. Krv u venama kola i raznosi život u mrtva tkiva zahvaljujući tome. Grije to ovu skamenjenu koru po […]
Trijade – Đak i Đakonije
Đak Najbolje je dok klečiš na okrunjenim oštrokljunim zrnima. Najmirniji si kad ti zrna kljucaju koljena. Najsrećniji si kad guliš skorele krastice a nos ti kaplje. I blagost te kupa dok ti šibom šaraju dlanove i tegle te propetog za zuluf. Milina je kad ti od gladi zajauču crijeva i […]
Nepočin polje
Sve više je nad ovim pomamljenim svijetom onih crnih Veličkovićevih ptica. Sve manje je vedrih raznježenih impresionističkih boja. A romantizam, šta to bješe? I nema više razigranosti, a previše je krvavih igara. Zatrpavaju nas besmislicom i beznađem, lome nam putokaze, utiru puteve, zavode nas u lavirinte. Minotauri su nam domaćini […]
Trijade – Duše i Drvored
Duše Roje se u košnici neba, pa se jate i mrijeste gdje im je volja. Mijenjaju obličja i mjesta. Guguču sa gugutkama, šarene se među leptirima, krekeću po močvarama, praćakaju se u brzim vodama, dremuckaju u tamnim dubinama. Lake kao peruška, zatrepere u paučinastoj opni na nekoj grančici, umile u […]
Elitni mučenik
Znam, nije ti lako. Treba i to izdržati, treba elita u teškim vremenima biti. I što je teže, ponašati se sve elitnije. Jer, dobro se zna: elita je najelitnija kada su vremena najturobnija… Što oni niže i gore, ti više i bolje. A današnja je posebno elitna elita. Teško je, […]