Jasan Pogled
Gospođica Ne zna se da li je mrze ili su zaljubljeni. Gospođici i jedno i drugo nadima grudi i gordi korak. I lijepa im je neizdrživo i ružna im je nepodnošljivo. Gospođica sebe ne voli pred ogledalom, ali se obožava u njihovom oku. Gospođica-vjetropirka raskrili se i leti svijetom, sa […]
Vladika Često je pozamašni nos nabijao u burmuticu. Mahao je ručerdama kao zanjihani kozbaša i krakao nožurdama kao svako lutalo i dokonik što zaludno premjerava ovaj šareni svijet. Pamtili su ga po dobru, razložnoj pameti i osorljivom milosrđu. Ispravljao je nakrivo nasađene, pitomio pogane žene i razdražene vucibatine. Ludog Vukalicu […]
Otkad su se na ružičastim pink-valovima ljuljnuli ukleti beogradski splavovi počela je nepodnošljiva lakoća postojanja. Možda se oni izvan splavova i sjećaju znamenite Kunderine knjige i donekle pretpostavljaju šta je pjesnik htio da kaže. U našoj verziji, u našoj kičerajskoj melodrami, postojanje se mirne duše može zamijeniti nestajanjem, pa bi […]
Bog Otkad se javnuo iz vječnopožarne kupine, a i prije toga, ne prestaje jagma i potraga. Traže ga i u kukuruzištu kao da je marsovac. Strecaju od njega kao da je zmijski car. Raznježeno mu dohode kao rumenom obraščiću u gugutavoj kolijevci. Dirljivo se upinju njegovoj ruci, čupkaju ga za […]
Bolje je da si ostao u predačkoj zabiti, pa da rasteš kao bukva, da zamirišeš na pokošeno sijeno i bistro nebo, da ćutiš kao kamen… Bolje da nijesi ni dolazio iz te zabiti, jer sve što si rekao bila je neistina i sve što si uradio bilo je naopako… A […]
Ne tražim da mi vjeruju, jer najvažnije se ne može reći. Zemljak je uvijek u duvankesi čuvao tajnu. I tu tajnu sa dna prinosio je plamenu, ali je nikad nije sagorio. Nijednom je nije ponudio drugome. -Zbog dva srka dima da izgubiš srce i pamet- govorio je tražiocu. Kad je […]
Možda je nekad i bilo šetanja radi šetanja, šetuckanja, onako, od meraka. Možda su nekada dragi šetači i brojali korake kao đerdane, onako, od miline. Možda su i zvižduckali vabeći sunčane radosnice i zanosili se u koraku plavim nebom, tek da se obraduju životom, kao što je i red. Možda […]
I kada, gotovo na kraju ljeta, ljeto nekako dođe, ni tada, čini mi se, ne možemo se odmoriti kao ostali ljudi. Drukčija je, kako je već rečeno i utvrđeno, naša dokolica… Kud god da se krene i sa kim god da se uputimo i kad god da se zaputimo, brige […]
Neko je na razmeđi svjetova zapalio svijeću. Pod tim plamenom ispisane su ove riječi. Onaj koji ih piše zna da će se svijeća potrošiti, da će se potrošiti i on i onaj koji čita. Svijeća se ne pali za vrijeme, nego za vječnost, kao što se priča ne priča za […]
Ljudina je strašan čovjek. Pravilnije: strašni čojek. Ljudine su stoga, po sili logike, strašni ljudi, a može i strašni ljuđi. Tako su nas učili, tom nas naukom zadajali i time smo uzrastali. Ili urastali. Dobar momak ili momčina ili momak i po je oduvijek bio rijetka persona, prava, često i […]