Napuštena košnica. Bez bruja. Nabijena odjekom davnih matica. Kaplje pod zgrušanim nebom.
Tag: Boris Jovanović
Gavrilo (je) Princip
Ko iskreno i strasno ljubi Istinu, Slobodu i Otadžbinu, slobodan je i neustrašiv kao Bog, a prezren i gladan kao pas. Petar Kočić. Ne okreći, čovječe, prezrivo glavu od ovih Petrašinovih riječi. Ne proglašavaj ih primitivizmom, zaostalošću, zatucanošću. Ne glagoljaj o njima dokazujući da su retrogradno destruktivno nacionalističko bezumlje i […]
Kapi – Vino je tamno i gusto
Vino je tamno i gusto. Ostavljeno samo u tijesnoj tamnici hrastovog bureta. Ni žubora, ni curka, ni kapi, ni mreškanja. Duboko u pritrpanom podzemlju. Tavori bogato saće snova dok se gore batinaju i ljube. Dok nebo paraju gladne ptice.
Fudbalizam
Jurcanje. Davanje i primanje pasova. Kontrola lopte. Stavljanje u poziciju da primiš loptu. Šutiranje na gol. Uklizavanje i krljanje. Psovanje i pljuckanje. I slično. I užasavajuće jednostavno. I masa koja urla na tribinama, pored ledina ili pored televizora. Urla i besomučno čašćava majku, sestru (kod nas najprije oca) tetku, […]
Kapi – Uvijek su usred noći usred nekog grada
Uvijek su usred noći usred nekog grada. Gradove odavno ne razlikuju. Pijanci im uvijek prilaze i sa teatralnom ljubaznošću mole za cigaretu. Nakon toga se napijaju za šankom ne slušajući jedan drugoga. Spavaju sa slučajnim ženama na rastrešenom madracu, ujutro bježe od zadaha gnjilog tijela. Prestareli gradovi i prolaznici smračenih […]
Kapi – Samo obigravaju oko savardaka
Samo obigravaju oko savardaka. Kažu da su u njemu rođeni. Da su se baš u njemu nasisali majčinog mlijeka i nasrkali goveđeg bazda. Da su oko njega gazili razlitanu balegu. Pamte strah od kravljih očiju u mraku. Nikako da uđu. Boje se da neće izaći. Da će zauvijek ostati unutra […]
Kapi – Sve je kapalo te noći
Sve je kapalo te noći. Rastopljeni vosak, njihova rođačka imena, oljuštene riječi, vino, pjesme i suze. Pijani su pjevali, potom plakali, pa se smijali. Najstariji je rekao da treba da se izuju i da stoje u lavorima sa hladnom vodom. Prosipa smlačenu vodu crvenu od rođačke krvi. Svake noći ih […]
Kapi – Kamenuju vješticu
Kamenuju vješticu. Nesrećnica podsjeća Gojka na srnu. Lud od bola, preklinje ih da odustanu. Ljubi njeno čelo, dotiče joj razjedene usne, upija umirući pogled. Uplakano dijete traži majku. Kako se zoveš, dječače? – pitaju ga. – Gojković -kaže kroz drhtaj. Poletjela je prva kamenica i razbila čelo djetetu.
Magični realizam
Minuo je Markes ovim urnebesnim svijetom. Urnebesje i magija njegovih knjiga polako gubi efekat fantastičnog i postaje zapravo čist realizam. Dakle, po svemu sudeći, veliki Gabo gubi bitku sa ovozemaljskom fantazijom. Hispanoamerička magija postaje mala naspram našeg i bjelosvjetskog hohštapleraja. Svojom smrću Markes započinje svoju besmrtnost i ostavlja nas da […]
Kapi – S neba ih gleda
S neba ih gleda, strašni su mu i smiješni dok gaze za fenjerdžijom. Kad upale svijetlo, u njima se nakupi mrak. Zato jedino fenjer mogu podnijeti. I svijeću, ako nije zadušna. Tesla ih gleda, hvata se za glavu, suze mu kao nikad potresaju biće. Okupan svijetlom, vapi Bogu: Kazni me […]