Art

Trijade – Sestra i san

sestra i san

Sestra

Pažljivo bira veš, uglavnom bijeli, ponekad sa blagorumenom čašom.
Dugo se češlja, ružinom vodicom ispira usta.
Natapa kožu mirisnim mlijekom.
Četka maramu, pelerinu, suknju.
Glanca cipelice do visokog sjaja.
Dlanom zaglađuje prepeglanu maramicu.
Oblači se bez žurbe pjevušeći molitvenu pjesmu.
Srebrna kašičica meda na krišku oputerenog hljeba, čaša hladnog mlijeka.
Kroz otvorene prozore samostana ulazi joj rasanjeno jutro, poneki cvrkut, radosna dozivka i smijeh.
Zdrava je, mlada, lijepa, jedra i mirišljiva.
Kao jabuka.
Zadirkuju je i štipkaju, ona im se stidljivo opire.
Sestrice milosnice u lijepom samostanu među kiparisima, ušuškane čarolijom između zemlje i neba.

San

Kleopatrina zamirisana jedra u toplim vodama Sredozemlja
Morska pjena, oči ljubavnika.
Ostrvca pod krošnjicama razbreklih smokava.
Vrcanje meda, oznojena tijela.
Strasni pogledi, zašećereno vino.
One na uzburkanim posteljama, mučenice u iščekivanju.
Grgolje ružinu vodicu, u malim kupatilima propiruju prevrela tijela djevičanska.
Mnogo lastavica u zvonari, neki arhanđeli u u tmuši tavanskoj.

SS

Povezao sam je tog dana do samostana.
Prebacujemo iz njenog pokvarenog automobila mnogo kutija sladoleda, kandiranog voća, paket crvenog vina.
Pozivala je šlep-službu, ljutnula se ljupko.
Zvali smo ih časne sestre, šunjali se do ograde, gledali njihove rumene prozore.
Režali na uspavanog psa u dvorištu, pjevali sramotne pjesmuljke.
Mi smo đeca katolička i nama je mila…
Unijela je miris u moj automobil i sluđujuće plave oči.
Sapeti snebivanjem i stidom ćutke smo došli do samostana.
Čuje se violina, sprat niže i flauta.
Pomažem joj oko kutija sladoleda, kandiranog voća, crvenog vina.
Dolazi nam biskup, kaže tiho, medeno – on voli da se zasladi i da popije čašicu vina.
Unutra već zvone čaše kristalke.
Zaiskao sam hladnu vodu.
Plavooka Angelina me je smjerno pozvala da uđem.
I ušao sam u njen san.
U zvonari laste, na tavanu arhanđeli, napolju grupice brbljivih turista.

Ostavite komentar: